Ivan Malagurski Tanar (18. veljače 1895. - 12. lipnja 1947.) bio je bački hrvatski prozaik i nastavnik. Školu je pohađao u Subotici i Zagrebu. Pored pisanja, bavio se i slikarstvom (tehnika ulje na platnu).
Surađivao je pri "Klasju naših ravni" (čiji je - nekreditirani - urednik bio 1935., 1936. i 1938., za prvih pet brojeva), "Subotičkim novinama", "Nevenu", "Subotičkoj Danici" itd. Zbog svojih je naprednih ideja često bio u nemilosti vlasti.
Supruga mu je bila Marija, rođena Dulić, a djeca Ico, Vranje, Nikica, Milka i Ida.
Ivan Malagurski Tanar je jedan od osnivača NK Bačke iz Subotice.
1936. su u odboru za proslavu 250. obljetnice dolaska jedne grupe Bunjevca i preuzimanja vlasti u Subotici bili Blaško Rajić, Ivan Malagurski Tanar, Miroslav Mažgon, Petar Pekić, dr Mihovil Katanec, Albe Šokčić, Ivan Kujundžić, Kata Taupert i drugi. Inicijator i pokrovitelj akcije bio je biskup Lajčo Budanović, [1]
Izvori
- ↑ Hrvatska revija Stevan Mačković: Proslava 250. obljetnice doseljavanja veće skupine Bunjevaca (1686.-1936.)
Vanjske poveznice
- Klasje naših ravni
- Riječ časopis za slavensku filologiju (velika *.pdf datoteka)
Nedovršeni članak Ivan Malagurski Tanar koji govori o hrvatskom književniku iz Vojvodine treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.