Ivan II. Bretonski
Ivan II. (bretonski: Yann; 3./4. siječnja 1239. – 18. studenoga 1305.) bio je bretonski plemić i vojvoda, koji je vladao od 8. listopada 1286. do svoje smrti, a bio je i grof Richmonda.
Najstariji sin vojvode Ivana I. Bretonskog i njegove žene Blanke Navarske, Ivan II. se oženio Beatricijom, kćerju kralja Henrika III. Engleskoga.[1] Bio je blizak svome šurjaku, Eduardu I. God. 1271., Ivan je pratio Eduarda tijekom Devetog križarskog rata, susrevši se s francuskim kraljem Lujem IX. „Svetim“.
Zajedno s Filipom III., francuskim kraljem, Ivan je sudjelovao u Aragonskome križarskom ratu.[2]
Ivan je naslijedio oca godine 1286. te je isprva, zbog suradnje s kraljem Eduardom I., bio na strani Kraljevine Engleske tijekom sukoba Eduarda i francuskog kralja Filipa IV. Lijepog. Ivan je čak dogovorio brak između svoga unuka i Filipove rođakinje Izabele de Valois.
Beatricija i Ivan imali su 6 djece – najstariji sin bio je Artur II. Bretonski,[3] očev nasljednik. Ivanova kći Blanka,[4] nazvana po Ivanovoj majci, bila je supruga Filipa od Artoisa.