Ivan Bradvica (Veljaci, Ljubuški, 1949.) , hrvatski znanstvenik i književnik. Po struci je inženjer građevinarstva.
Životopis
Rodio se je 1949. godine u Veljacima kod Ljubuškog u Bosni i Hercegovini od oca Mije i majke Jake u obitelji s petero djece. Osnovnu školu pohađao je u Veljacima i Vitini. Nakon završene gimnazije u Ljubuškom 1968. godine došao je i ostao u Zagrebu. Diplomirani je inženjer građevinarstva od 1974. godine te se profesionalno bavio stručnim i istraživačkim radom na temeljenju objekata u Institutu građevinarstva Hrvatske sve do mirovine. Oženjen je ženom Mirjanom s kojom ima petero djece. U mirovini je nastavio s povremenim bavljenjem geotehnikom. Do sada je objavio 38 stručnih i znanstvenih radova iz područja geotehnike.
Poezijom se bavi od zrelih godina, odnosno od 1995. godine, nakon Oluje. U mladosti nije iskazivao namjeru biti pjesnik. Osim poezije, piše i aforizme.
Djela
Objavio je pet knjiga poezije, a u pripremi je šesta.
- Smisao života (2005.)
- Pjesma graditelja (2007.)
- Misterij realnosti (2009.)
- Iskre uskrsnuća (2011.)
- Pjesma nade (2013.)
- Tragovi izvanzemaljca (2015.)
Citati
„Nakon Oluje kao i svaki zreo građanin postao sam svjestan povijesne pobjede hrvatskog naroda za svoju slobodu. Rasterećen utega zla bio sam neopisivo sretan. Počeo sam biti slobodan.”
„Svjestan sebe, svog života i svog vremena ignorirao sam kulturni imperijalizam i ulagao sam dio novca u poeziju u vremenu dok sam bio u radnom odnosu, u ono bitno što sam osjećao što će moći koristiti potomstvu u budućnosti kako bi imali pretka sugovornika i kad me ne bude”
„Amaterizam poezije je ljubav prema uzvišenoj spoznaji sebe i života s uzročno posljedičnim činjenicama. Poezija je esencija duše pratilja na putu prema skladu i miru u zatečenoj realnosti. Ona ostavlja pisani trag na nevinom papiru čiji osjećaj prepoznaju osjećajni.”
„Moj prilog zajedništvu (Hrvata) dajem preko tumačenja Boga iz deset Mojsijevih zapovijedi jer držim da oni koji obnašaju vlast iz opće kulture moraju znati za njih jer je okosnica i kompas ponašanja većine građana u Hrvatskoj. ”
„Književni kritičari koji domoljublje vide profanim su sami profani, ne shvaćaju novi život, nove generacije u staroj domovini koju valja upoznati u širem kontekstu prepoznati i poštivati”
(
Na novinarsko pitanje "Prevladavajuća književna kritika poeziju inspiriranu domoljubljem često imenuje profanom, neumjetničkom. Je li, prema Vašem mišljenju, ljubav prema vlastitom narodu, samo rezervirana za duboku povijest ili ona može progovarati i o suvremenosti?" U razgovoru za HKV.[1])
„Ljubav prema vlastitom narodu koja vjekovima izvire iz naroda temelj je na kome se održava život naroda i nije rezervirana za duboku povijest nego se nadograđuje novim dostignućima.”
„Aforizmi su izgnani iz hrvatskog medijskog prostora jer onima koji odlučuju ne odgovaraju po svojoj krajnje sažetoj učinkovitosti govorenja istine. ”
Izvori
