Ivan Basarac

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Ivan Basarac
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 25. kolovoza 1946.
Mjesto rođenja Sombor, Vojvodina, Srbija
Datum smrti 6. lipnja 2007.
Mjesto smrti Ozalj
Nacionalnost Flag of Croatia.svg Hrvat
Opis vojnoga službovanja
Čin 40px Major
General pukovnik.jpg General pukovnik
Ratovi Domovinski rat
Važnije bitke Operacija Bljesak
Operacija Oluja
Vojska Logo of the JNA.svg Jugoslavenska narodna armija
25px Hrvatska vojska
Rod vojske KoV JNA.JPG Kopnena vojska JNA
25px Hrvatska kopnena vojska
Zapovijedao 25px 3. gardijska brigada "Kune"
Odlikovanja Red bana Jelačića Red hrvatskog križa Red Nikole Šubića Zrinskog
Red hrvatskog trolista Red hrvatskog pletera Spomenica Domovinskog rata
Spomenica domovinske zahvalnosti

Ivan Basarac (Sombor, 25. kolovoza 1946. - Ozalj, 6. lipnja 2007.), hrvatski general, pomoćnik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Životopis

General pukovnik Ivan Basarac je rođen 25. kolovoza 1946. u Somboru, u obitelji vojvođanskih Hrvata. "Vojnu akademiju kopnene vojske Jugoslavenske narodne armije" (JNA) je završio 1970. godine, a "Višu vojnu akademiju JNA" 1986. u Beogradu.[1] 1991. godine general Basarac se nalazio na zapovjednoj funkciji JNA u Varaždinu. U srpnju 1991. general Basarac je napustio JNA, te se priključio Oružanim snagama Republike Hrvatske (HV).[2][3]

Dugoreško područje pamtit će generala Basarca kao čovjeka koji je Dugoj Resi u rujnu 1991. dao prva dva tenka T-55 i dva borbena vozila pješaštva koja su tada značila ne samo vojnu, već i iznimnu snažnu moralnu potporu ovdašnjim stanovnicima. Jedna od prvih dužnosti u HV-u bila mu je na mjestu zapovjednika 3. brigade ZNG-a, kasnije preimenovana u 3. gardijsku brigadu "Kune", koja je djelovala na vinkovačko-vukovarskom bojištu. General bojnikom HV-a postao je u listopadu 1992. godine. Nakon toga general Basarac je obnašao niz odgovornih dužnosti, bio je načelnik Uprave rodova Hrvatske kopnene vojske, zapovjednik Zbornog područja Zagreb i pomoćnik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske za kopnenu vojsku od 1995. do 1998. Sudjelovao je u svim važnijim akcijama Hrvatske vojske, zaključno s Operacijom Bljesak i Operacijom Oluja gdje je vodio operacije oslobođenja Banovine. Smijenjen je zbog zastoja pri oslobađanju Banovine, a na njegovo mjesto je postavljen general Petar Stipetić.

U svibnju 1998. godine promaknut je u čin general pukovnika. Zbog doprinosa i zasluga tijekom službe u HV-u primio je niz visokih odlikovanja. Odlukom predsjednika Franje Tuđmana umirovljen je 30. rujna 1998. godine.[1][2][3]

6. lipnja 2007. generalu Basarcu je iznenada pozlilo u Domu zdravlja u Ozlju, nakon čega je preminuo od posljedica srčanog udara.[1][3]

Citati:

„U Hrvatskoj nema slobode za one koji su je oslobodili. Ako nema slobode za Antu Gotovinu, Mirka Norca, Rahima Ademija, onda nema slobode ni za koga. Pojedinci koji odobravaju optužnice moraju odgovarati pred hrvatskim narodom.[3]
(General Ivan Basarac 2003. godine na pogrebu generala Janka Bobetka povodom podizanja optužnica protiv hrvatskih generala.)


Odlikovanja

General Basarac je nositelj brojnih odlikovanja.[2][3]

Izvori

50px  
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatski vojnik (http://www.hrvatski-vojnik.hr).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatski vojnik.
Lua error in package.lua at line 80: module 'Modul:VRTS dopusnica' not found.
  1. 1,0 1,1 1,2 Basarac, Ivan. Leksikografski zavod Miroslav Krleža (16. 10. 2013.), preuzeto 29. studenoga 2013.
  2. 2,0 2,1 2,2 Andreja Dečak. In memoriam - general pukovnik Ivan Basarac: Posljednji pozdrav hrvatskom generalu. Hrvatski vojnik, preuzeto 29. studenoga 2013.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 HINA (7. 6. 2007.). Preminuo general pukovnik Ivan Basarac. Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća, preuzeto 29. studenoga 2013.