Ivan Žuvinić (tal. Giovanni Giovino, lat. Joannes Jovinus, Zuane Jovino) (Zadar, konac 15. st.[1] /oko 1510.[2] U Beču studirao i doktorirao pravo.[1] − Mletci, 1559.[1]/1. rujna 1569.[2]), hrvatski pravnik i mecena[1][2]
Životopis
Rodio se je u Zadru u građanskoj obitelji. Obitelj je izbjegla iz zadarskog zaleđa pred Turcima. U Padovi studirao pravo.[1] Na istom sveučilištu lektor građanskog prava odnosno predavač i rektor jurista.[2]
Darivatelj zadarskih franjevaca. Osnovao zakladu za školovanje zadarskih pučana u Padovi.[1] Prokurator bratovštine sv. Jakova u Zadru. Istoj bratovštini povjerio vođenje spomenute zaklade. Živio u Zadru i Mletcima. U Mletcima se oženio u uglednoj obitelji Zeno. Posmrtno je dobio spomen-ploču 1627., 1840. premještenu na gradsku ložu. Šime Ljubić ga spominje u svom rječniku uglednih osoba iz Dalmacije.[2]