Ivšići su stara hrvatska plemićka obitelj.
Povijest
Ovoj plemićkoj obitelji, koja bez sumnje kao i drugi Ivšići potječe iz zlatskog ili slačkog plemena, podijeljene su dvije povelje. Rod Ivšić spomenut je u zlatskom ili slačkom plemenu, iz kojeg potječu braća dr. Stjepan Ivšić, redovni sveuč. profesor, član i tajnik JAZU i dr. Milan Ivšić, svećenik i profesor visoke ekonomske kom. škole u Zagrebu. Ivšići se spominju i među plemićima Cvetkovića 1520. godine. Od ovog roda posebne grbovnice dobile su dvije grane roda. Prva grana roda Ivšić se spominje već u Boku kod Siska, gdje je odavno imala svoje posjede. Plemićki list i grbovnica podijeljena je 31. listopada 1659. već plemenitome Antunu Ivšiću, ženi mu Barbari Mikulić i djeci im: Lovri, Jakobu, Josipu i Luki te Blažu, Matiji , Stjepanu, Ivanu, Petru i Luki, također Ivšićima. Istom grbovnicom podijeljeno je plemstvo i Martinu Magjaru, ženi mu i djeci. Grbovnica proglašena je na hrvatskom saboru 10. travnja 1752. Originalna grbovnica sa bilješkom proglašenja nalazi se u Muzeju grada Zagreba. Druga grana plemstvo (ugr.-hrv.) dobiva grbovnicom 26. srpnja 1792. i to: Juraj, Stjepan, Mihajlo i Ivan, te njihova djeca. Ovo je bez sumnje jedna grana roda prvih Ivšića koja se preselila u Ugarsku.
Tijekom stoljeća i godina te mnogih ratova u kojima su se gubile crkvene knjige, kako se grana Ivšić širila pojavljuju se informacije živućih svjedoka u istraživanju da je jedan dio obitelji Ivšić (potomci) živio na svome posjedu u Srijemu selu Kukujevci te su trenutno u Zagrebu. Dok je grana prvih Ivšića u Sisku. A ostali u Pečuhu te Mohaču.
Literatura
- Viktor Anton Duišin Zbornik Plemstva. U Hrvatskol, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni-Hergegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini. II Svezak I Dio, Zagreb 1939., str. 31-33
- Ivan Bojničić Der Adel von Kroatien und Slavonien", Nürnberg, 1899., str. 74.