Istočni indoarijski jezici
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Istočni indoarijski jezici (indoarijski jezici istočne zone), istočna skupina indoarijskih jezika koji su proizašli iz magadhi prakrita. Govore se na području Indije i Bangladeša, te još nekih susjednih država: Nepal i Burma.
Prema suvremenoj klasifikaciji dijele se na tri uže podskupine: a) bengalsko-asamska sa 19 jezika u Zapadnom Bengalu, Assamu i Bangladešu; b) biharska sa 12 jezika, čije je središte država Bihar; c) oriyska sa 8 jezika, a središte je država Orissa. Pripadaju joj i još neki pobliže neklasificirani jezici: bote-majhi [bmj] (Nepal); buksa [tkb] (Indija); degaru [dgu] (Indija); chitwania tharu [the] (Nepal); kochila tharu [thq] (Nepal) i rana tharu [thr] (Nepal)[1].