Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Infosfera

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Infosfera je izraz kojeg je talijanski filozof (kritičar/prorok) informacijskog doba Luciano Floridi skovao iz pojma biosfere i čak je samo njeno proširenje – dok je biosfera stvarno prostor odvijanja biotičkih procesa, tako je i infosfera njeno nastavljanje u artificijalnom (umjetnom). Kretanje i životnost su njeni atributi pa samim time postaje ništa manje stvarna od stvarnosti same.

Opis

Ionosfera predstavlja i viši pojam od cyberstvarnosti i virtualnih stvarnosti, postaje sam nastavak i nadogradnja normalnog života kao takovog, ali za razliku od cyberspacea nije prosti metaforički prostor kompjuterskih sustava i mreža u kojima se odvija međusobna komunikacija i transfer informacija. Predstavlja nešto što i dalje opstoji pritiskom na gumb za gašenje, rani SF pisci su skovali pojam cyberpunka i on je predstavljao vrhunac modernog doba. Ali, cyberpunk predstavlja jednu ipak sasvim opipljivu virtualnu stvarnost. Prostor na koji se „ušteka“ i onda boravi u njemu; spoznaja o razlici između stvarnog i virtualnog je jasna. Kao što su vrhunac moderne navijestili pisci, isto tako su navijestili i njen kraj ...s vremenom se sve više i više javlja simulacija umjesto virtualnosti; likovi se bude i bude, stalno iznova, dok ne izgube vjeru u ono što je bilo prvo. Neprekidna noćna mora u kojoj se gubi vjera; motiv čak nije prvo izražen kod čisto znanstvenofantastičnih pisaca; Borgesovi sneni beskonačni labirinti i vrhunac, detaljne enciklopedije nepostojećih kraljevstava koje samim time prelaze u ozbiljene; sam Baudrillard svoju najznačajniju knjigu počinje sa Borgesovom pričom o karti koja postaje toliko velika i detaljna da prekrije cijelu zemlju – njegov je zaključak „Da to više nije dovoljno jaka metafora“.

Pojam je upotrijebio Dan Simmons u znanstvenofantastičnoj sagi Hyperion objavljenoj 1989. godine.

To je sve postalo poznato filmom Matrix – koji je poprilično loša i nedovoljno razrađena kopija animiranog filma Ghost in the shell. U filmu su svi dio jedne stvarnosti; u stvarnosti je ionako svatko zatočen u svoju, u potpunosti drugima neiskusljivu stvarnost. Eliminacija pitanja iz filma je poprilično laka: „Kako možeš znati da je sve ovo stvarno?“Ne možeš.“Što ćeš napraviti ako se jednog dana probudiš i uvidiš da je sve ovo samo laž?!“Ništa, nastaviti kao i prije.“ Crtić je razrađeniji; ne postoji svijet iznad svijeta, već je svijet taj kojega se interpretira informacijski, kao dio inosfere. Inosfera je više stvar duha, masovan pokušaj sistematizacije, bezgranična vjera u napredak koji će ipak dovesti do bitka. Kako je rekao Timothy Leary „Evolucija nerva prema van“, brojni pokreti; poput tehnopagana stvarno vjeruju u to. Skoro zvuči nevjerovatnim da smo u 100 godina došli do toga da možemo stvarati artificijalne (umjetne) svjetove te prešli u jedno vrijeme stvarnu prijetnju od atomskog sve-uništenja. Prije malo manje od 100 godina je postojao futuristički pokret koji je imao slično (slično u smislu bezgranične vjere), naivno vjerovanje. Sam pokret je izgubio svoje ideale mada je ta ista tehnologija koju su priželjkivali doživjela neslućen procvat, veći od 'svake obitelji s vlastitim letećim automobilom'. To je ono na što upozorava Fonidi (Manuel Castells i mnogi, mnogi drugi), mi smo samo djeca s igračkama. A u gubitku nacija i država postoje samo informatički pismeni i nepismeni, a opasnosti od kontrole, utjecanja, svih mogućih vrsta represija, kao i još većeg socijalnog raslojavanja na one koji su sposobni stalno učiti i prilagođavati se, te na sve ostale. A i sam pokušaj da se razmišlja ne jednako, već na isti način ... može dovesti vjerojatno samo do svega osim neke značajne mentalne evolucije.

Izvori