konoplja koja služi za industrijsku uporabu se najčešće naziva industrijska konoplja. Ona se rabi u industriji radi proizvodnje konopaca, tkanine, platna, papira, odjeće, goriva, građevinskih materijala, itd. Sadrži vrlo male količine glavnog opojnog sastojka, THC-a (obično ispod 0.3%).[1]
Sve do 19. stoljeća konoplja je bila nezamjenjiva sirovina u proizvodnji tkanina, u pomorstvu, u proizvodnji hrane, u građevinarstvu, u proizvodnji papira. Prva Biblija, zemljopisne i pomorske karte, prvi nacrt američke Deklaracije o nezavisnosti i Ustav Sjedinjenih Američkih Država bili su na papiru od konoplje.[2] Punih 150 godina Britanska enciklopedija se tiskala na papiru od konoplje. Slike Rembrandta, Thomasa Gainsborougha, Van Gogha kao i mnogih drugih slikara bile su slikane najčešće na konopljinom platnu.[2]
Od konoplje se prave brojni korisni proizvodi. Konopljino sjeme je vrlo zdravo za ljudsku ishranu.[3] Od konoplje se proizvodi gorivo, koje je u prošlosti rabljeno za lampe, a danas se rabi kao alternativno gorivo naftnim derivatima (tzv. biodizel). [4] Prešane stabljike konoplje se koriste kao građevinski materijal. Zidovi od konoplje su jači od betonskih, a ujedno lakši i elastičniji, otporni na pucanje, razbijanje i vatru, odličan zvučni i toplotni izolator.[2]
Povijest
Konoplja je jedna od najstarijih kultiviranih biljaka čovječanstva. Uzgajanje konoplje počelo je prije najmanje 10.000 godina na Tajvanu.[5] U početku se najviše uzgajala zbog vlakana, a stari Kinezi su od nje pravili konopce, odeću i papir.
Cijelo 17. i 19 stoljeće austrijska je carevina, a kasnije Austro-Ugarska, važila kao najveći i najznačajniji svijetski proizvođač konoplje, od koje su se izrađivali konopci za zaprege i brodove, kao i brodska jedra. Krajem 19. stoljeća nestankom dva najveća potrošača, brodova na jedra i konjskih zaprega, opada značaj konopljinog vlakna kao strateškog proizvoda.[2]
Radno-intezivni karakter proizvodnje konoplje kao komparativni nedostatak u poređenju s preradom drveta i pamuka, počeo zamjenjivati konoplju tijekom 17. stoljeća u pojedinim dijelovima Europe, poput Njemačke. Konoplja je pred kraj 19. stoljeća postupno, ali neminovno gubila na svojoj konkurentnosti pred narastajućim industrijama pamuka i nafte. Tako je s ubrzanom industrijalizacijom započela stagnacija i opadanje proizvodnje konoplje.
1930-ih godine Američka kemijska korporacija DuPont je započela proizvodnju sintetičkih materijala (plastika, celofan, celuloid, metanol, najlon, teflon...) od nafte i uglja, nakon čega je lobirala da kroz Kongres prodje zakon kojim bi se uzgajanje marihuane teško oporezovalo.[6] Od 1934. do 1937. godine naručivani izmišljeni novinski članci protiv konoplje, za koju je tada uveden izraz "marihuana", iz meksičkog slenga, sa namjerom da se zastraši javnost. Negativna medijska kampanja trajala je tri godine. U tom razdoblju su snimljeni i filmovi kao "Cigara ludila" (1936.) "Marihuana - tajni ubojica mladih", (1935.) i "Marihuana: Djavolje sjeme" (1936). Konačno, 14. travnja 1937. godine u SAD je izglasan protektivni zakon o oporezivanju uzgajivača Canabis sative (pod imenom marihuana). Zakon je oporezivao stotinu dolara na jednu uncu konoplje i oporezivao bilo kakvu komercijalnu prodaju, što je konoplju brzo učinilo nekonkurentnom na tržištu.[7]
Proizvodnja konoplje se donekle održala u zemljama industrijske periferije. Do sredine 20. stoljeća najveći europski proizvođači nalazili su se u dijelovima Rusije, Ukrajine, Mađarske i bivše Jugoslavije. Najveći svetski proizvođač je ostala Kina.[1]
Krajem 20. stoljeća, širi društveni interes za uzgoj industrijske konoplje najviše se pokazuje u zemljama Europske Unije i ona biva povremeno uključena u državne poticaje ekološki održivoj proizvodnji.[1] Napori su usmjereni na osiguranje kvalitetnog sjemenja za uzgoj biljaka u kojima razina THC-a ne prelazi dozvoljenih 0,3%, na nužno unapređenje postojećih spoznaja u pogledu strojne obrade konoplje, na spuštanje razine onečišćenja do kojeg dolazi u procesu namakanja konoplje u svrhu odvajanja vlakana i, napokon na istraživanje mogućnosti primjene različitih dijelova biljke u širokom omjeru industrijske proizvodnje - od tekstila, preko ishrane do uporabe u građevinarstvu i automobilskoj industriji.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Nikša Dubreta: Konoplja – sociološki aspekti uzgoja i uporabe
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Siniša Marček, Uporaba konoplje nekada i sada
- ↑ Ljudska ishrana
- ↑ Canabis Enciklopedija
- ↑ Stafford, Peter (1992). Psychedelics Encyclopedia. Berkeley, CA, USA: Ronin Publishing. ISBN 0-914171-51-8. http://books.google.com/?id=Ec5hNgYWHtkC&printsec=frontcover
- ↑ Ivona Živković, KO SE BOJI MARIHUANE JOŠ?
- ↑ Ivona Živković, KO SE BOJI MARIHUANE JOŠ?
Vanjske poveznice
- Zelenisvijet
- Siniša Marček, Uporaba konoplje nekada i sada
- N. Dubreta: Konoplja – sociološki aspekti uzgoja i uporabe (pdf)
- Jan Kišgeci, Konoplji hvala (o industrijskom konoplji)
- Mirsad Đulbić, Sjećanja: Konoplja u Zenici
cs:Konopí seté da:Almindelig Hamp de:Nutzhanf en:Hemp fr:Chanvre fi:Hamppu he:המפ ja:麻 nl:Hennep ru:Пенька sr:Индустријска употреба конопље zh:麻