In dubio pro reo (hrvatski u dvojbi za optuženog) pored pretpostavke nevinosti jedno je od temeljnih načela kaznenog prava: u slučaju sumnje treba presuditi u korist okrivljenog.[1]
Kada sud u pogledu pitanja da li određena činjenica koja ide na štetu okrivljenom postoji ili ne, se nađe u sumnji mora uzeti da ona nije dokazana, i dodatno u slučaju sumnje u pogledu činjenica koje okrivljenom idu u korist, a ne mogu se sa izvjesnošću utvrditi, mora se uzeti da su utvrđene. Ovim pravilom se uzima kao dokazano ono što nije dokazano. Ukoliko nakon provedenog kaznenog postupka ostane u sumnji u pogledu kaznene odgovornosti optuženog, sud mora donijeti oslobađajuću presudu.
Povezani članci
Izvori
- ↑ In dubio pro reo, pristupljeno 21. travnja 2017.
Nedovršeni članak In dubio pro reo koji govori o pravu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.