Iločka utvrda

Natpis koji opisuje staru utvrdu u Iloku

Tvrđava u Iloku bila je sjedište obitelji Iločkih. Lijevo tvrđava. Sredina: Kurija Brnjaković. Desno: Crkva i samostan sv. Ivana Kapistrana.

Iločka utvrda je obrambena struktura iz 15. stoljeća oko starog dijela grada Iloka, Hrvatska.

Povijest

Sagrađene su za zlatnog doba grada Iloka. Vlasnik grada tad je bio njegov najpoznatiji vlasnik Iloka bio je Nikola Iločki (1410. - 1477.), moćni hrvatsko-ugarski velikaš i pretendent na kraljevsku krunu, ban Hrvatske, Slavonije i Mačve, vojvoda od Transilvanije te kralj Bosne. Zidine su očuvane i danas. Tvrđava je masivna, visoka i duga. Zbog nje i drugih građevina u jezgri iločka srednjovjekovna jezgra zaštićeni je kulturno-povijesni kompleks najviše kategorije. Izduženi nepravilni oblik utvrde je zbog konfiguracije terena na kojemu je nastala. Srednjovjekovna vrela spominju je i pod imenom Vylak. SMještena je iznad desne obale Dunava na brježuljku. Predstavlja utvrđeni, gornji dio grada u kojemu je živio feudalac. Ispod nje bio je donji grad (suburbium, podgrađe) u kojemu su živjeli građani i koji je bio središte gospodarskog života Iloka. Čvrste zidine koje su opasavale utvrdu i danas su najveći fortifikacijski sklop u kontinentalnoj Hrvatskoj. Zidine su izvorne ukupne dužine oko 1350 metara. Na zidinama su raspoređene manje kule obla i pravokutna oblika. Udaljene su jedne od druge tik unutar dometa strijele. Ulazni sustav u utvrdu činili su barbakan s dvojim vratima, iznad kojih su bili karakteristični tornjići. Ispred vrata nalazila se još jedna manja utvrda. Na nju se spuštao pokretni most. Unutar utvrde su dvije vrste građevina, stambene burg Kontovaca i raskonšna palača Iločkih) i sakralne namjene. Obnova utvrde bila je u 15. stoljeću. Slavni Nikola Iločki podigao je tad svoj novu, dvokatnu četverokrilnu palaču u zapadnom dijelu grada. U Iloku su i prije Nikole Iločkoga postojale fortifikacijske građevine, ali za njegove vladavine Ilok se opasuje zidinama sa četrnaest kula. U Iloku je tad bila i Nikolina kovnica novca. Razlog ovako opsežne, razvijene i raskošne izgradnje je što je Nikola Iločki nosio kraljevske naslove, pa je Ilok građen kao glavni grad kraljevine. Zbog toga se iločku utvrdu ne smije smatrati tek kao naselje ili burg, nego kao utvrđeno kraljevsko sjedište s palačom, dvorskom kapelom, župnom crkvom, franjevačkim samostanom, starim burgom, gospodarskim i sličnim objektima. Izvan utvrde je bilo naselje vrste civitas i odvojeno je bilo utvrđeno. Zbog sličnosti s praškim Hradčanima i budimskom kraljevskom utvrdom, naselje preko Dunava (Bačka Palanka) u 15. st. nazvana je Malom Peštom.

Iločke zidine kapitalni su objekt kulturne hrvatske baštine. Najveći su sačuvani fortifikacijski sklop predosmanskog razdoblja u kontinentalnoj Hrvatskoj i po važnosti se mogu valorizirati uz bok stonskim ili dubrovačkim. Sukcesivno su nastajale tijekom 15. st. s dodatnim zapadnim obrambenim prstenom, građenim krajem 15. i početkom 16. st., na kojem se ogledaju rani pokušaji prilagodbe ratovanju vatrenim oružjem. Sjeverni potez zidina sastoji se od tri kule od kojih je kula 1 prezentirana kao polukula, kule uz kuriju Brnjaković i samostanske kule. Kompleks samostana uz samostansku kulu u sjeveroistočnom dijelu grada istovremeno je dio fortifikacijskog sustava i poseban građevni sklop s gotičkom crkvom sv. Ivana Kapistrana. Istočni dio obrambenog sustava sastoji se od istočnog krila samostana, zida, peterokutne istočne kule koja je štitila manji pješački ulaz u grad s tragovima pokretnog mosta, polukule 2 i kule 3 na jugoistočnoj strani. Južni potez zidina sastoji se od polukule 4, kule 5 s kućama A i B, polukule 6, kule 7 te kule 8 koja je otkrivena u temeljnom sloju hamama sagrađenog nad njom. Polukule izvorno nisu bile pokrivene krovom, dok su kule imale četverostrešna krovišta. Prema povijesnim kartama fortifikacijski sustav između kule 8 i palasa bio je dovršen zidom s glavnim zapadnim ulazom u grad, koji je danas ispod zemlje, a naznačen je prilikom prezentacije dvorca. Obrambeni zidovi između kula i polukula bili su završeni kruništem sa stražarskom stazom koja je dijelom bila formirana na samom zidu, a dijelom na drvenoj konzolnoj konstrukciji. Između zubaca kruništa bile su montirane drvene klapne koje su se zatvarale. Krajem 15. i početkom 16. st. sa zapadne strane grada fortifikacijski sustav pojačan je dodatnim prstenom utvrda koji je štitio glavni zapadni ulaz u grad. Lošije je kvalitete zidanja, s puno popravaka i preinaka. Barbakan je prema jugu bio povezan s velikim bastionom koji brani južnu stranu i posljednji je po redoslijedu nastajanja. Zgrada Žitnice izrazito je vrijedna barokna građevina iz 18. st. koja je zadržala izvorni oblik i prostornu strukturu. Uz podrume, jedina je sačuvana gospodarska građevina vlastelinstva Odescalchi. Nekada korištena za skladištenje žita vlasnika dvorca Odescalchi. To je dvokatna građevina pravokutnog tlocrta. Unutrašnjost je podijeljena na tri otvorene etaže s drvenim stropovima i stupovima i još dvije etaže na tavanu. Rijedak je primjer gospodarske barokne arhitekture s vrijednim detaljima kao što su krovni prozori, drvena međukatna konstrukcija i obrada pročelja na kojima se izmjenjuju kvadri zaobljenih uglova hrapave grube žbuke uokvireni glatko obrađenim trakama. Podrumareva kuća nešto je skromnije ostvarenje arhitekture 19. st. s jednostavno ukrašenim pročeljem koje zbog svoje očuvanosti u izvornom obliku upotpunjuje sklop vlastelinstva. Pri obnovni, prva faza provedena je 2012. - 2014., a obuhvatila je konstruktivnu sanaciju manje od 20 % cijelog sklopa zidina - barbakan, hamam i kulu 8, kulu 7, kulu 5 s kućama A i B, istočni zid i istočnu kulu. Podrumareva kuća i Žitnica su u vrijeme sanacije bile u vlasništvu Iločkih podruma. Zatim su sanirane zone zidina, izvedena konzervacija i rekonstrukcija zidnog plašta i izvedene su šetnice na sjevernom, južnom i istočnom potezu zidina. Žitnica je poslije pretvorena u reprezentativni baštinski hotel. Podrumareva kuća adaptirana je također za smještajne jedinice.

Vidi

• Dvorac Odescalchi u Iloku