| Igličar | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Fungi |
| Koljeno: | Basidiomycota |
| Razred: | Agaricomycetes |
| Red: | Russulales |
| Porodica: | Hericiaceae |
| Rod: | Hericium |
| Vrsta: | H. coralloides |
| Dvojno ime | |
| Hericium coralloides (Scop.) Pers. | |
| Dodaj infookvir "mikomorfokvir". (Primjeri uporabe predloška) |
Igličar (Hericium coralloides) je jestiva i ljekovita gljiva iz roda iglićara porodice Hericiaceae. Gljiva najčešće raste na trulim stablima i panjevima jele. U Hrvatskoj je ima na Medvednici, u Gorskom kotaru te na Sjevernom Velebitu. Kako joj i latinsko ime kaže nalikuje na koralje, mladi su primjerci krem-bijele boje, starenjem dobivaju žuto smećkasti ton. Raste od kraja ljeta i rane jeseni, može narasti do 30 cm promjera.
Igličar je u Hrvatskoj zakonom zaštićena gljiva.[1]
Ljekovitost
Sukladno kineskim stručnjacima[tko?] gljiva po ljekovitosti ne zaostaje za poznatijim Hericium erinaceusom. Shodno tome koriste ga kod neurastenije, nesanice, impotencije, za jačanje živčanog sustava.[2]
Sastav
Na 100 g gljiva sadrži:
- 2,38 g masti
- 3,86 g manitola
- 0,0044 g kalcija
- 0,00677 g željeza
- 0,0085 g magnezija
- 1,188 g kalija
- 0,0586 natrija
- te oko 15,4 g bjelančevina.
Od bioaktivnih tvari ustanovljeni su koralocini A-C te hericerin.[3]
Izvori
- ↑ Svijet gljiva
- ↑ Višnevskij, M., Lekarstvene gribi - boljšaja enciklopedija, Moskva 2014., str. 168.
- ↑ Fungal Biotec 1(2):118-130 (2021) ISSN 2774-0323
Literatura
- Focht, I., Ključ za gljive, Zagreb 1986.
- Višnevskij, M., Lekarstvene gribi - boljšaja enciklopedija, Moskva 2014.
Vanjske poveznice
- Hericium coralloides (Arhivirano 7. rujna 2013.)