Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Iginio Straffi

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
Iginio Straffi
Iginio Straffi
Rođenje Gualdo, Macerata, Italija, 30. svibnja 1965.
Državljanstvo Italija
Poznat(a) po Nick Raider, Winx Club
Obrazovanje Sveučilište u Macerati
Zanimanje crtač stripa, filmski redatelj, osnivač i predsjetnik tvrtke Rainbow
Godine rada 1985. - danas
Supruga Joanne Lee
Portal o životopisima

Iginio Straffi (Gualdo, Macerata, Italija, 30. svibnja 1965.) je talijanski animator, ilustrator i bivši autor stripova.[1] Osnivač je i predsjednik tvrtke Rainbow SpA (najpoznatija po produkciji talijansko-američke crtane serije Winx Club), čiji je suvlasnik zajedno s američkom medijskom tvrtkom ViacomCBS.[2] Straffi je tvorac studijske animirane serije Winx Club i Huntik: Secrets & Seekers, kao i sukreator njegove strip serije Maya Fox.

Dok je bio na sveučilištu, Straffi je objavio svoj prvi strip u izdanju Tilta 1985. godine.[3] Nastavio je raditi kao ilustrator stripova tijekom 1990-ih, postajući na kraju vodeći kreativni umjetnik serije Nick Raider Sergia Bonellija Editorea.[4] Straffi je 1995. osnovao Rainbow uz pomoć Lamberta Piginija i Giuseppea Casalija.[5] Studio je započeo s kapitalom od 10.000 eura[6] koji se uglavnom koristio za kupnju računala i softvera za digitalni dizajn.[7] Rainbow je u početku pružao kreativne usluge za druge tvrtke dok nije osigurao sredstva za originalne projekte. [2]

Godine 2004. njegovo djelo Winx Club premijerno je izvedeno u Italiji. Serija je postala međunarodno uspješna i privukla je pažnju američke medijske tvrtke Viacom, vlasnika tvrtki Nickelodeon i Paramount Pictures. Nakon "dugog udvaranja",[5] Viacom je postao suvlasnik Rainbow-a u veljači 2011. godine, kupivši 30% studija, a preostalih 70% prepustio Straffiju. [2] Kupnju je L'espresso nazvao "Straffijevim najvažnijim sporazumom",[8] jer je doveo do distribucije Rainbow-ovih emisija širom svijeta od strane Paramount-a i Nickelodeona, kao i raznih koprodukcija.[8] Od 2019. godine Straffi nastavlja raditi u kreativnim ulogama u Rainbowu, ali fokus je s animacije prebacio na akciju uživo .[9] Među njegovim prvim živo-akcijskim djelima su Nickelodeon's Club 57 i Fate: The Winx Saga, adaptacija Winx Cluba.[9]

Životopis

Život i obrazovanje

Straffi je rođen u Gualdo u talijanskoj regiji Marche.[10] Bio je zainteresiran za ilustriranje stripova od malih nogu, a do sedme godine počeo je crtati vlastite stripove.[4] Kada je imao osam godina, Straffi se preselio u obližnji grad Macerata.[11] U srednjoj školi često je crtao stripove u bilježnice svojih kolega[11] i sudjelovao na likovnim natječajima, poput onog koji je održavao strip časopis Totem.[8] Dok je nastavio razvijati svoje umjetničke vještine, Straffi je proučavao moderne jezike i književnosti na Sveučilištu u Macerati.[11] Tijekom sveučilišnih godina hodao je sa strankom djevojkom Antonelom koju su udomitelji odgajali u Italiji. Antonella je rekla Straffiju o svojoj želji da upozna svoje biološke roditelje, što je nadahnulo Straffi da dizajnira lik sa sličnom prošlošću (Bloom iz Winx Cluba' ).[12] Bloomova osobnost temeljila se na ličnosti supruge Iginio Straffi, Joanne Lee. Straffi je Lee upoznao 1997. godine, tijekom putovanja u Leein rodni Singapur, a vjenčali su se nekoliko godina kasnije.[5] Straffi i Lee imaju kćer po imenu Isotta.[13]

Karijera

Straffi je u profesionalnu industriju stripova ušao pričom u izdanju Tilta iz 1985. godine.[3] Kasnije je surađivao na strip pričama za časopis Lanciostory i talijansku verziju Skorpio.[3] Godine 1989. godine Straffija je talentovao Claudio Nizzi,[14] tvorac serije stripova Nick Raider. Nizzi ga je doveo na posao u izdavačku kuću stripa Sergio Bonelli Editore.[14] Straffi je postao glavni kreativni umjetnik Nicka Raidera,[15] počevši s izdanjem "Missione nel Bronx" iz listopada 1990.[14] Njegov je rad također povremeno objavljen u časopisima Métal hurlant i Comic Art . Iako je uživao u ilustraciji, Straffijev je "posao iz snova" bio pretvoriti svoje crteže u crtani film, a u svojoj zemlji nije mogao pronaći posao za animaciju.[16]

Straffi je 1992. napustio Bonelli Editore i preselio se u Francusku na posao snimanja priča[16] u animiranom studiju Telcima.[7] Bio je "zbunjen" kad mu je ponuđena pozicija, ali prema Straffijevim riječima, to je bila "prekretnica koju je [on] čekao".[16] Straffi je radio na dizajnu pilot epizode Valériana, kao i na planiranoj filmskoj adaptaciji Romana de Renart.[14] Nakon što je postao iskusan u svakoj fazi procesa izrade animacije, Straffi se vratio u Italiju. Uz financijsku pomoć Lamberta Piginija i Giuseppea Casalija, Straffi je 1995. osnovao Rainbow SpA s 10.000 eura.[6] Novac se uglavnom koristio za kupnju računala i softvera za digitalni dizajn [7]

Rainbow je u početku pružao kreativne usluge za veće tvrtke. Među prvim narudžbama studija bile su tri minute animacije u filmu La freccia azzurra i pilot crtanog filma Les Armateurs Belphégor.[14]Rainbow je na kraju osigurao dovoljno sredstava za izradu svog prvog originalnog projekta, serije CD-ROM-ova i animacija Tommy e Oscar . [14] 2004. godine Straffijeva kreacija Winx Club premijerno je izvedena na talijanskom Rai 2. Postao je jedan od najbolje ocijenjenih programa mreže, s prosječnim udjelom publike od 17%.[17] Straffi je izvorno napisao radnju kluba Winx da traje najviše 78 epizoda (tri sezone).[18] Odlučio je produžiti seriju za dodatnu sezonu 2008. godine, navodeći sve veću popularnost emisije.[18]

U to vrijeme, međunarodni uspjeh Winx Cluba privukao pozornost američke medijske tvrtke Viacom, vlasnik Nickelodeon i Paramount Pictures. U veljači 2011. godine Viacom je postao suvlasnik Rainbow-a, kupivši 30% tvrtke, a preostalih 70% prepustio je Iginiou Straffiju. Ulazak Viacoma u tvrtku uslijedio je nakon "dugog udvaranja"[5] a uvjeti kupnje od 83 milijuna američkih dolara odlučeni su ranije 2010.[19] Viacom pruža Straffiju pristup financijskim i studijskim resursima[19] koji, prema L'espressu, "osiguravaju budućnost Winx vila i samog Straffija".[8] L'espresso je transakciju nazvao "Straffijevim najvažnijim sporazumom", jer je dovela do distribucije Rainbow-ovih emisija širom svijeta putem Viacomove mreže podružnica.[8] Viacomovi Nickelodeon studiji koproducirali su razne projekte s Rainbowom, uključujući dodatne sezone Winx Cluba i Cluba 57 u 2019.

Na pitanje novinara 2011. da li je "umoran" od rada na Winx Clubu, Straffi je odgovorio: "Recimo samo da sam prešao na druge projekte."[16] Njegova ostala stvaralaštva uključuju horor seriju stripova Maya Fox (prvi put objavljena 2008.) i animiranu televizijsku seriju Huntik: Secrets & Seekers (koja je premijerno prikazana 2009.). 2012. godine u Italiji je otvoren prvi Straffijev animirani film, Rimski gladijatori. Film je bio jedan od najskupljih talijanskih filmova snimljenih u to vrijeme,,[20] s cijenom od oko 80 milijuna dolara (70 milijuna eura), uključujući marketinške troškove.[21] Film je zaradio ispod očekivanja, oko 10 milijuna dolara širom svijeta,[22] što je Straffi pretpostavio da je rezultat Rainbowinog nedostatka iskustva s kinematografijom.[23] Iginio Straffi također je producirao animirani dokumentarni film Tamna strana sunca koji je premijerno prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Rimu u prosincu 2011.

Godine 2019., Straffi je izjavio da je svoj fokus namjeravao prebaciti na akciju uživo preko animacije; osjećao je da "prelazak u akciju uživo profesionalno dovršava [njegovo] iskustvo."[24] To je uslijedilo nakon Straffijeve najave da će Winx Club biti adaptiran u seriju uživo ( Fate: The Winx Saga ) usmjerenu prema starijim obožavateljima emisije, dok će animirana serija biti potpuno redizajnirana za znatno mlađu publiku.[24] Od 2019. godine Straffi služi kao izvršni producent Fatea i kao producent Nickelodeon's Club 57 . [24] Iste godine, Straffi je komentirao svoje gotovo desetljeće nastavka suradnje s Nickelodeonom, rekavši da se "know-how Rainbow-e i know-how Nickelodeona vrlo nadopunjuju; osjetljivost Amerikanaca, s našim europskim dodirom."[24]

Izvori

  1. ↑ Goodridge, Mike (13. svibanj 2011.). "Paramount strikes deal for Rainbow's Not Born To Be Gladiators". Screen International. https://www.screendaily.com/paramount-strikes-deal-for-rainbows-not-born-to-be-gladiators/5027400.article 
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 "Straffi's Rainbow: Europe's Largest Animation House Has Growing Pains". VideoAge International. listopad 2014. http://www.videoagedaily.com/digitalissues/PDF/Video%20Age%20International%20September-October%202014/files/assets/common/downloads/page0024.pdf 
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 "Informazioni Autore: Iginio Straffi" (tal.). DylanDogofili. http://www.dylandogofili.com/autori/IginioStraffi.htm 
  4. ↑ 4,0 4,1 Straffi, Iginio. "About Me". http://www.iginiostraffi.com/about-me/ 
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 Pennati, Nicoletta (9. srpanj 2011.). "TIVÙ Iginio Straffi racconta le sue Winx ambientaliste" (tal.). IO Donna. https://www.iodonna.it/personaggi/interviste/2011/straffi-winx-nuova-serie-ambiente-rainbow-30630689452.shtml 
  6. ↑ 6,0 6,1 Ingrosso, Lucia (21. veljača 2017.). "Iginio Straffi: la favola di Mr Winx". Millionaire. https://www.millionaire.it/iginio-straffi-la-favola-di-mr-winx/#! 
  7. ↑ 7,0 7,1 7,2 Torelli, Umberto (7. listopad 2011.). "Winx, «miracolo» digitale a Loreto" (tal.). Corriere della Sera. https://www.umbertotorelli.com/documents/284_2011_winx.pdf 
  8. ↑ 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 Minardi, Sabina (24. veljača 2011.). "Winx, le fatine fanno il botto" (tal.). L'espresso. http://espresso.repubblica.it/visioni/societa/2011/02/24/news/winx-le-fatine-fanno-il-botto-1.29024 
  9. ↑ 9,0 9,1 "TV Kids: Iginio Straffi". Worldscreen. 22. svibanj 2019.. https://issuu.com/worldscreen/docs/tv_kids_licensing_expo__annecy___na/30 
  10. ↑ Di Martino, Fiaba. "Life in a cartoon motion". MyMovies.it. https://www.mymovies.it/biografia/?r=21223 
  11. ↑ 11,0 11,1 11,2 "Iginio Straffi agli studenti dell'Università degli Studi di Macerata" (tal.). Controcampus. 13. studeni 2013.. https://www.controcampus.it/2013/11/iginio-straffi-agli-studenti-delluniversita-degli-studi-di-macerata/ 
  12. ↑ "Note di regia - Winx Club: Il Segreto del Regno Perduto". Rainbow S.r.l.. 2007. https://pad.mymovies.it/filmclub/2007/09/174/MyMovies.pdf#page=4 
  13. ↑ "Iginio Straffi, il padre delle Winx racconta e si racconta" (tal.). https://www.federicoguiglia.com/iginio-straffi-il-padre-delle-winx-racconta-e-si-racconta/ 
  14. ↑ 14,0 14,1 14,2 14,3 14,4 14,5 "Artigiani alla conquista con una matita" (tal.). La Folla. 2003. https://www.lafolla.it/archivio/page.php?w=157 
  15. ↑ "Winx Club: Magic Collection". Simon & Schuster. https://catalog.simonandschuster.com/TitleDetails/TitleDetails.aspx?cid=5975&isbn=9781421577296&FilterByName=Ages&FilterBy=13&FilterVal=6+-+11&ob=0&pn=1&ed=&showcart=N&camefrom=&find=&a= 
  16. ↑ 16,0 16,1 16,2 16,3 "Il mio sogno a 3 dimensioni" (tal.). Fondazione ente dello spettacolo. 19. svibanj 2011.. http://www.cineconomy.com/2014/ita/news.php?news=1814 
  17. ↑ "Le fatine di Winx club alla conquista dell' America". la Repubblica. 23. travanj 2004.. https://ricerca.repubblica.it/repubblica/archivio/repubblica/2004/04/23/le-fatine-di-winx-club-alla-conquista.html 
  18. ↑ 18,0 18,1 Fabrizi, Stefano (3. siječanj 2014.). "Ecco le avventure delle mie Winx". Corriere Adriatico. https://www.corriereadriatico.it/SPETTACOLI/rainbow_avventure_winx_iginio_straffi_villa_musone_marche_rai2/notizie/421983.shtml 
  19. ↑ 19,0 19,1 "Il Mercato e l'Industria del Cinema in Italia 2010". Fondazione ente dello spettacolo. 2010. https://web.archive.org/web/20131018020412/http://www.cineconomy.com/2010/pdf/Rapporto_Cinema_2010.pdf#page=71 
  20. ↑ J. Lyman, Eric (15. veljača 2013.). "Italy's Big-Budget 'Gladiators 3D' to Premiere at L.A.-Italia Fest". The Hollywood Reporter. http://www.hollywoodreporter.com/news/gladiators-3d-premiere-at-la-421850 Pristupljeno 20. rujan 2015. 
  21. ↑ Aquaro, Peppe (14. listopad 2012.). "I miei Gladiatori un mito positivo" (tal.). Corriere della Sera. https://roma.corriere.it/roma/notizie/tempo_libero/12_ottobre_14/iginio-straffi-winx-gladiatori-di-roma-2112253464387.shtml 
  22. ↑ "Gladiators of Rome (2014)". Box Office Mojo. http://www.boxofficemojo.com/movies/?id=gladiatorsofrome.htm Pristupljeno 9. kolovoz 2015. 
  23. ↑ Zampa, Alice (3. siječanj 2016.). "Animazione: perché l'Italia resta indietro? Ce lo racconta Iginio Straffi" (tal.). Movieplayer.it. https://movieplayer.it/articoli/rainbow-lintervista-a-iginio-straffi-sullanimazione-in-italia_15112/ 
  24. ↑ 24,0 24,1 24,2 24,3 "TV Kids: Iginio Straffi". Worldscreen. 22. svibanj 2019.. https://issuu.com/worldscreen/docs/tv_kids_licensing_expo__annecy___na/30 

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Iginio_Straffi&oldid=422706"