Iginio Straffi

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Iginio Straffi
Iginio Straffi
Rođenje Gualdo, Macerata, Italija, 30. svibnja 1965.
Državljanstvo Italija
Poznat(a) po Nick Raider, Winx Club
Obrazovanje Sveučilište u Macerati
Zanimanje crtač stripa, filmski redatelj, osnivač i predsjetnik tvrtke Rainbow
Godine rada 1985. - danas
Supruga Joanne Lee
Portal o životopisima

Iginio Straffi (Gualdo, Macerata, Italija, 30. svibnja 1965.) je talijanski animator, ilustrator i bivši autor stripova.[1] Osnivač je i predsjednik tvrtke Rainbow SpA (najpoznatija po produkciji talijansko-američke crtane serije Winx Club), čiji je suvlasnik zajedno s američkom medijskom tvrtkom ViacomCBS.[2] Straffi je tvorac studijske animirane serije Winx Club i Huntik: Secrets & Seekers, kao i sukreator njegove strip serije Maya Fox.

Dok je bio na sveučilištu, Straffi je objavio svoj prvi strip u izdanju Tilta 1985. godine.[3] Nastavio je raditi kao ilustrator stripova tijekom 1990-ih, postajući na kraju vodeći kreativni umjetnik serije Nick Raider Sergia Bonellija Editorea.[4] Straffi je 1995. osnovao Rainbow uz pomoć Lamberta Piginija i Giuseppea Casalija.[5] Studio je započeo s kapitalom od 10.000 eura[6] koji se uglavnom koristio za kupnju računala i softvera za digitalni dizajn.[7] Rainbow je u početku pružao kreativne usluge za druge tvrtke dok nije osigurao sredstva za originalne projekte. [2]

Godine 2004. njegovo djelo Winx Club premijerno je izvedeno u Italiji. Serija je postala međunarodno uspješna i privukla je pažnju američke medijske tvrtke Viacom, vlasnika tvrtki Nickelodeon i Paramount Pictures. Nakon "dugog udvaranja",[5] Viacom je postao suvlasnik Rainbow-a u veljači 2011. godine, kupivši 30% studija, a preostalih 70% prepustio Straffiju. [2] Kupnju je L'espresso nazvao "Straffijevim najvažnijim sporazumom",[8] jer je doveo do distribucije Rainbow-ovih emisija širom svijeta od strane Paramount-a i Nickelodeona, kao i raznih koprodukcija.[8] Od 2019. godine Straffi nastavlja raditi u kreativnim ulogama u Rainbowu, ali fokus je s animacije prebacio na akciju uživo .[9] Među njegovim prvim živo-akcijskim djelima su Nickelodeon's Club 57 i Fate: The Winx Saga, adaptacija Winx Cluba.[9]

Životopis

Život i obrazovanje

Straffi je rođen u Gualdo u talijanskoj regiji Marche.[10] Bio je zainteresiran za ilustriranje stripova od malih nogu, a do sedme godine počeo je crtati vlastite stripove.[4] Kada je imao osam godina, Straffi se preselio u obližnji grad Macerata.[11] U srednjoj školi često je crtao stripove u bilježnice svojih kolega[11] i sudjelovao na likovnim natječajima, poput onog koji je održavao strip časopis Totem.[8] Dok je nastavio razvijati svoje umjetničke vještine, Straffi je proučavao moderne jezike i književnosti na Sveučilištu u Macerati.[11] Tijekom sveučilišnih godina hodao je sa strankom djevojkom Antonelom koju su udomitelji odgajali u Italiji. Antonella je rekla Straffiju o svojoj želji da upozna svoje biološke roditelje, što je nadahnulo Straffi da dizajnira lik sa sličnom prošlošću (Bloom iz Winx Cluba' ).[12] Bloomova osobnost temeljila se na ličnosti supruge Iginio Straffi, Joanne Lee. Straffi je Lee upoznao 1997. godine, tijekom putovanja u Leein rodni Singapur, a vjenčali su se nekoliko godina kasnije.[5] Straffi i Lee imaju kćer po imenu Isotta.[13]

Karijera

Straffi je u profesionalnu industriju stripova ušao pričom u izdanju Tilta iz 1985. godine.[3] Kasnije je surađivao na strip pričama za časopis Lanciostory i talijansku verziju Skorpio.[3] Godine 1989. godine Straffija je talentovao Claudio Nizzi,[14] tvorac serije stripova Nick Raider. Nizzi ga je doveo na posao u izdavačku kuću stripa Sergio Bonelli Editore.[14] Straffi je postao glavni kreativni umjetnik Nicka Raidera,[15] počevši s izdanjem "Missione nel Bronx" iz listopada 1990.[14] Njegov je rad također povremeno objavljen u časopisima Métal hurlant i Comic Art . Iako je uživao u ilustraciji, Straffijev je "posao iz snova" bio pretvoriti svoje crteže u crtani film, a u svojoj zemlji nije mogao pronaći posao za animaciju.[16]

Straffi je 1992. napustio Bonelli Editore i preselio se u Francusku na posao snimanja priča[16] u animiranom studiju Telcima.[7] Bio je "zbunjen" kad mu je ponuđena pozicija, ali prema Straffijevim riječima, to je bila "prekretnica koju je [on] čekao".[16] Straffi je radio na dizajnu pilot epizode Valériana, kao i na planiranoj filmskoj adaptaciji Romana de Renart.[14] Nakon što je postao iskusan u svakoj fazi procesa izrade animacije, Straffi se vratio u Italiju. Uz financijsku pomoć Lamberta Piginija i Giuseppea Casalija, Straffi je 1995. osnovao Rainbow SpA s 10.000 eura.[6] Novac se uglavnom koristio za kupnju računala i softvera za digitalni dizajn [7]

Rainbow je u početku pružao kreativne usluge za veće tvrtke. Među prvim narudžbama studija bile su tri minute animacije u filmu La freccia azzurra i pilot crtanog filma Les Armateurs Belphégor.[14]Rainbow je na kraju osigurao dovoljno sredstava za izradu svog prvog originalnog projekta, serije CD-ROM-ova i animacija Tommy e Oscar . [14] 2004. godine Straffijeva kreacija Winx Club premijerno je izvedena na talijanskom Rai 2. Postao je jedan od najbolje ocijenjenih programa mreže, s prosječnim udjelom publike od 17%.[17] Straffi je izvorno napisao radnju kluba Winx da traje najviše 78 epizoda (tri sezone).[18] Odlučio je produžiti seriju za dodatnu sezonu 2008. godine, navodeći sve veću popularnost emisije.[18]

U to vrijeme, međunarodni uspjeh Winx Cluba privukao pozornost američke medijske tvrtke Viacom, vlasnik Nickelodeon i Paramount Pictures. U veljači 2011. godine Viacom je postao suvlasnik Rainbow-a, kupivši 30% tvrtke, a preostalih 70% prepustio je Iginiou Straffiju. Ulazak Viacoma u tvrtku uslijedio je nakon "dugog udvaranja"[5] a uvjeti kupnje od 83 milijuna američkih dolara odlučeni su ranije 2010.[19] Viacom pruža Straffiju pristup financijskim i studijskim resursima[19] koji, prema L'espressu, "osiguravaju budućnost Winx vila i samog Straffija".[8] L'espresso je transakciju nazvao "Straffijevim najvažnijim sporazumom", jer je dovela do distribucije Rainbow-ovih emisija širom svijeta putem Viacomove mreže podružnica.[8] Viacomovi Nickelodeon studiji koproducirali su razne projekte s Rainbowom, uključujući dodatne sezone Winx Cluba i Cluba 57 u 2019.

Na pitanje novinara 2011. da li je "umoran" od rada na Winx Clubu, Straffi je odgovorio: "Recimo samo da sam prešao na druge projekte."[16] Njegova ostala stvaralaštva uključuju horor seriju stripova Maya Fox (prvi put objavljena 2008.) i animiranu televizijsku seriju Huntik: Secrets & Seekers (koja je premijerno prikazana 2009.). 2012. godine u Italiji je otvoren prvi Straffijev animirani film, Rimski gladijatori. Film je bio jedan od najskupljih talijanskih filmova snimljenih u to vrijeme,,[20] s cijenom od oko 80 milijuna dolara (70 milijuna eura), uključujući marketinške troškove.[21] Film je zaradio ispod očekivanja, oko 10 milijuna dolara širom svijeta,[22] što je Straffi pretpostavio da je rezultat Rainbowinog nedostatka iskustva s kinematografijom.[23] Iginio Straffi također je producirao animirani dokumentarni film Tamna strana sunca koji je premijerno prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Rimu u prosincu 2011.

Godine 2019., Straffi je izjavio da je svoj fokus namjeravao prebaciti na akciju uživo preko animacije; osjećao je da "prelazak u akciju uživo profesionalno dovršava [njegovo] iskustvo."[24] To je uslijedilo nakon Straffijeve najave da će Winx Club biti adaptiran u seriju uživo ( Fate: The Winx Saga ) usmjerenu prema starijim obožavateljima emisije, dok će animirana serija biti potpuno redizajnirana za znatno mlađu publiku.[24] Od 2019. godine Straffi služi kao izvršni producent Fatea i kao producent Nickelodeon's Club 57 . [24] Iste godine, Straffi je komentirao svoje gotovo desetljeće nastavka suradnje s Nickelodeonom, rekavši da se "know-how Rainbow-e i know-how Nickelodeona vrlo nadopunjuju; osjetljivost Amerikanaca, s našim europskim dodirom."[24]

Izvori

  1. ↑ Goodridge, Mike (13. svibnja 2011.). "Paramount strikes deal for Rainbow's Not Born To Be Gladiators". Screen International. https://www.screendaily.com/paramount-strikes-deal-for-rainbows-not-born-to-be-gladiators/5027400.article 
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 "Straffi's Rainbow: Europe's Largest Animation House Has Growing Pains". VideoAge International. listopada 2014. http://www.videoagedaily.com/digitalissues/PDF/Video%20Age%20International%20September-October%202014/files/assets/common/downloads/page0024.pdf 
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 "Informazioni Autore: Iginio Straffi" (tal.). DylanDogofili. http://www.dylandogofili.com/autori/IginioStraffi.htm 
  4. ↑ 4,0 4,1 Straffi, Iginio. "About Me". http://www.iginiostraffi.com/about-me/ 
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 Pennati, Nicoletta (9. srpnja 2011.). "TIVÙ Iginio Straffi racconta le sue Winx ambientaliste" (tal.). IO Donna. https://www.iodonna.it/personaggi/interviste/2011/straffi-winx-nuova-serie-ambiente-rainbow-30630689452.shtml 
  6. ↑ 6,0 6,1 Ingrosso, Lucia (21. veljače 2017.). "Iginio Straffi: la favola di Mr Winx". Millionaire. https://www.millionaire.it/iginio-straffi-la-favola-di-mr-winx/#! 
  7. ↑ 7,0 7,1 7,2 Torelli, Umberto (7. listopada 2011.). "Winx, «miracolo» digitale a Loreto" (tal.). Corriere della Sera. https://www.umbertotorelli.com/documents/284_2011_winx.pdf 
  8. ↑ 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 Minardi, Sabina (24. veljače 2011.). "Winx, le fatine fanno il botto" (tal.). L'espresso. http://espresso.repubblica.it/visioni/societa/2011/02/24/news/winx-le-fatine-fanno-il-botto-1.29024 
  9. ↑ 9,0 9,1 "TV Kids: Iginio Straffi". Worldscreen. 22. svibnja 2019.. https://issuu.com/worldscreen/docs/tv_kids_licensing_expo__annecy___na/30 
  10. ↑ Di Martino, Fiaba. "Life in a cartoon motion". MyMovies.it. https://www.mymovies.it/biografia/?r=21223 
  11. ↑ 11,0 11,1 11,2 "Iginio Straffi agli studenti dell'Università degli Studi di Macerata" (tal.). Controcampus. 13. studenoga 2013.. https://www.controcampus.it/2013/11/iginio-straffi-agli-studenti-delluniversita-degli-studi-di-macerata/ 
  12. ↑ "Note di regia - Winx Club: Il Segreto del Regno Perduto". Rainbow S.r.l.. 2007. https://pad.mymovies.it/filmclub/2007/09/174/MyMovies.pdf#page=4 
  13. ↑ "Iginio Straffi, il padre delle Winx racconta e si racconta" (tal.). https://www.federicoguiglia.com/iginio-straffi-il-padre-delle-winx-racconta-e-si-racconta/ 
  14. ↑ 14,0 14,1 14,2 14,3 14,4 14,5 "Artigiani alla conquista con una matita" (tal.). La Folla. 2003. https://www.lafolla.it/archivio/page.php?w=157 
  15. ↑ "Winx Club: Magic Collection". Simon & Schuster. https://catalog.simonandschuster.com/TitleDetails/TitleDetails.aspx?cid=5975&isbn=9781421577296&FilterByName=Ages&FilterBy=13&FilterVal=6+-+11&ob=0&pn=1&ed=&showcart=N&camefrom=&find=&a= 
  16. ↑ 16,0 16,1 16,2 16,3 "Il mio sogno a 3 dimensioni" (tal.). Fondazione ente dello spettacolo. 19. svibnja 2011.. http://www.cineconomy.com/2014/ita/news.php?news=1814 
  17. ↑ "Le fatine di Winx club alla conquista dell' America". la Repubblica. 23. travnja 2004.. https://ricerca.repubblica.it/repubblica/archivio/repubblica/2004/04/23/le-fatine-di-winx-club-alla-conquista.html 
  18. ↑ 18,0 18,1 Fabrizi, Stefano (3. siječnja 2014.). "Ecco le avventure delle mie Winx". Corriere Adriatico. https://www.corriereadriatico.it/SPETTACOLI/rainbow_avventure_winx_iginio_straffi_villa_musone_marche_rai2/notizie/421983.shtml 
  19. ↑ 19,0 19,1 "Il Mercato e l'Industria del Cinema in Italia 2010". Fondazione ente dello spettacolo. 2010. https://web.archive.org/web/20131018020412/http://www.cineconomy.com/2010/pdf/Rapporto_Cinema_2010.pdf#page=71 
  20. ↑ J. Lyman, Eric (15. veljače 2013.). "Italy's Big-Budget 'Gladiators 3D' to Premiere at L.A.-Italia Fest". The Hollywood Reporter. http://www.hollywoodreporter.com/news/gladiators-3d-premiere-at-la-421850 Pristupljeno 20. rujna 2015. 
  21. ↑ Aquaro, Peppe (14. listopada 2012.). "I miei Gladiatori un mito positivo" (tal.). Corriere della Sera. https://roma.corriere.it/roma/notizie/tempo_libero/12_ottobre_14/iginio-straffi-winx-gladiatori-di-roma-2112253464387.shtml 
  22. ↑ "Gladiators of Rome (2014)". Box Office Mojo. http://www.boxofficemojo.com/movies/?id=gladiatorsofrome.htm Pristupljeno 9. kolovoza 2015. 
  23. ↑ Zampa, Alice (3. siječnja 2016.). "Animazione: perché l'Italia resta indietro? Ce lo racconta Iginio Straffi" (tal.). Movieplayer.it. https://movieplayer.it/articoli/rainbow-lintervista-a-iginio-straffi-sullanimazione-in-italia_15112/ 
  24. ↑ 24,0 24,1 24,2 24,3 "TV Kids: Iginio Straffi". Worldscreen. 22. svibnja 2019.. https://issuu.com/worldscreen/docs/tv_kids_licensing_expo__annecy___na/30 

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Iginio_Straffi&oldid=422706"