Povolško-uralska država u izvornom obliku na tatarskom se zove Idel-Ural (doslovno: "Volga-Ural").
Povijesno se odnosi na kratkovijeku muslimansku republiku, kojoj je središte bilo u Kazanu. Ta je država obuhvaćala Tatare, Baškire i Čuvaše za vrijeme ruskog građanskog rata.
Često se na nju gledalo kao pokušaj obnove Kazanskog Kanata. Ova država, po uređenju republika, je proglašena 12. prosinca 1917. godine od strane Kongresa muslimana iz unutarnjosti Rusije i Sibira.
U početku je obuhvaćala samo Tatare i Baškire iz bivših gubernije Kazana i Ufe, ali drugi, ne-muslimanski i ne-turkijski narodi iz tog područja su se pridružili ovoj državi nekoliko mjeseca poslije.
Porazila ju je Crvena armija u travnju 1918. godine. Republiku je obnovila Čehoslovačka legija u srpnju istegodine, a konačno je raspuštena koncem iste godine.
Predsjednik Povolško-Uralske države, Sadrí Maqsudí Arsal, pobjegao je u Finsku 1918.. Dobro ga je primio finski ministar vanjskih poslova, koji je zapamtio njegovo branjenje finskog nacionalnog samoodređenja i konstitucionalnih prava u ruskoj Dumi. Predsjednik u izgnanstvu se poslije susreo sa službenicima iz Estonije, prije nego je produljio dalje 1919. godine u Švedsku, Njemačku i Francusku u potrazi za zapadnom pomoći.
Danas ime Povolžje-Ural ("Idel-Ural") se koristi među tatarskim nacionalistima kao zamisao stvaranja turkijske države nezavisne od Ruske federacije.