Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ibrahim Ruždić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Ibrahim Ruždić (Travnik, 1906. - Zagreb, 1990.), hrvatski kemičar i državni dužnosnik iz BiH[1]

Životopis

Rođen u Travniku. U rodnom graduzavršio isusovačku Klasičnu gimnaziju. Diplomirao farmaciju i kemiju u Zagrebu. Utemeljio prvi medicinsko-kemijski laboratorij u sklopu Merkurova sanatorija. Društveno angažiran. Bio odbornik UO Zaklade za izgradnju džamije u Zagrebu. Tajnik Društva bosansko-hercegovačkih Hrvata u Zagrebu. Zaručio se 1935. sa svastikom Blaža Lorkovića Macom Gensberger. Preko pašanca stupio u blisku svezu s ustaškim krugovima u Zagrebu. Stekao je povjerenje te su se u tajnosti u njegovu stanu 1940. s Milom Budakom sastali reis-ul-ulema Fehim Spaho i zagrebački muftija Ismet Muftić. Napredovao u NDH. Potkraj 1941. Mile Budak ga odlukom postavlja na mjesto izvanrednog profesora na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Na istoj ustanovi Ruždić je predstojnik Zavoda za medicinsku kemiju. Ožujka 1943. uzima ga diplomacija NDH. Ministarstvo vanjskih poslova dodijelilo ga je kao pratnju jeruzalemskom muftiji El-Huseiniju kad je posjetio NDH. Ruždić je još bio dosavezničar za Hrvatsko sveučilište u Glavnom savezu staliških i ostalih postrojbi, član stegovnog suda Glavnoga ustaškog stana. Zajedno s Antom Šercerom, a po nalogu vlasti NDH, postavio je 1944. godine temelje Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Na tom fakuletu održao nekoliko predavanja. Svibnja 1945. u Zagrebu izveden je pred sud i Anketnu komisiju za kulturnu suradnju s neprijateljem. Preživio je jugokomunističke masovne likvidacije dužnosnika NDH. Kolovoza 1945. donesen je ukaz o amnestiji pa je obustavljen sudski postupak protiv njega. Umro je u Zagrebu.[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 Hasanbegović, Zlatko. Iz korespondencije Ademage Mešića uoči uspostave Banovine Hrvatske. Pismo Društva bosansko-hercegovačkih Hrvata u Zagrebu reis-ul-ulemi Fehimu Spahi i vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu Šariću iz svibnja 1939. // ČSP, br. 3. (2008.), str. 969.–998. (Hrčak), str. 996.