Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Hypacrosaurus

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Hypacrosaurus
Rekonstruisani skelet
Rekonstruisani skelet
Status zaštite
Status zaštite: Fosili
Raspon fosila Kasna kreda
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Nadred: Dinosauria
Red: Ornithischia
Podred: Ornithopoda
Porodica: Hadrosauridae
Potporodica: Lambeosaurinae
Rod: Hypacrosaurus
Brown, 1913.
Tipična vrsta
Hypacrosaurus altispinus
Parks, 1923.
Vrste
*†H. altispinus
Brown, 1913.
Sinonimi
* Cheneosaurus
Lambe, 1917.

Hypacrosaurus ("gotovo najviši gušter", grč.: Υπο - , hypo - = manje + ακρος , akros = visok, zato što je bio gotovo iste veličine kao i Tyrannosaurus) [1] [2] bio je rod dinosaura hadrosaurida, koji je po izgledu bio sličan rodu Corythosaurus. Kao i Corythosaurus, imao je visoku, šuplju, okruglu krijestu, iako ona nije bila toliko velika i prava kao kod Corythosaurusa. Hypacrosaurus je poznat iz ostataka dvije vrste koje su živjele između 75 i 67 milijuna godina, [3] a nastanjivale su Albertu (Kanada) i Montanu (SAD) . To je najnoviji dinosaur s pačjim kljunom koji je imao krijestu, a koji je pronađen u Sjevernoj Americi. Bio je slabo proučen rod, sve do opisa gnijezda, jaja i tek izleglih mladunaca vrste H. stebingeri tijekom 1990-ih.

Opis

Umjetnička rekonstrukcija Hypacrosaurusa

Hypacrosaurus je najprepoznatljiviji lambeosaurin, i to po visokim kralježnim bodljama i obliku krijeste. Kralježne bodlje, koje strše s vrha kralježaka, 5 su do 7 puta viši od ostatka kralješka, [4] pa su njegova leđa u profilu izgledala vrlo visoka. Šuplja krijesta na lubanji slična je onoj koju je imao Corythosaurus, ali je više zašiljena pri vrhu i nije toliko visoka, šira je s obiju strana i ima vrlo malen koštani vrh na stražnjem dijelu.[4]Za razliku od ostailh lambeosaurina, cijevi u njoj ne formiraju krivulju u obliku slova S (barem ne kod vrste H. altispinus). [5] Procijenjeno je da je ta životinja imala dužinu od 9,1 metara [4] i da je težila do 4 tone. [6] Kao što je slučaj i s većinom dinosaura s pačjim kljunom, njegov kostur inače nije bio baš naročit, iako ima neke karakteristične osobine zdjelice. [7] Bio je dvonožan/četveronožan biljojed. Dvije poznate vrste, H. altispinus i H. stebingeri, ne razlikuju se po različitim tjelesnim osobinama, već se H. stebingeri smatra prijelaznim oblikom između ranijeg Lambeosaurusa i kasnijeg Hypacrosaurusa. [8] Fotografije lubanje odraslog primjerka vrste H. stebingeri pokazuju da je vrlo slična vrsti H. altispinus.

Klasifikacija

Hypacrosaurus je bio pripadnik lambeosaurina unutar obitelji hadrosaurida i takvim se smatra još od opisa njegove lubanje.[9] Unutar Lambeosaurinae, najbliži su mu srodnici Lambeosaurus i Corythosaurus, [6] a Jack Horneri Phil Currie (1994.) predložili su da je H. stebingeri prijelazni oblik između roda Lambeosaurus i vrste H. altispinus, [8] a Michael K. Brett - Surman (1989.) predložio je da su Hypacrosaurus i Corythosaurus jedan te isti rod. [10] Ti rodovi, osobito Corythosaurus i Hypacrosaurus, smatraju se posebnom granom lambeosaurina, pa se kladus koji oni formiraju neslužbeno naziva Lambeosaurini. Iako su Suzuki et al. ' (2004.) U ponovnom opisu roda Nipponosaurus zaključili da je u bliskom srodstvu s vrstom Hypacrosaurus stebingeri, što bi značilo da bi rod Hypacrosaurus mogao biti parafiletičan, [11] to je odbačeno u kasnijoj, obimnijoj analizi lambeosaurina, u kojoj je zaključeno da dvije vrste roda Hypacrosaurus formiraju kladus bez roda Nipponosaurus, dok su im Corythosaurus i Olorotitan najbliži srodnici. [12]

Ispod je predstavljen Kladogram prema Evansu i Reiszu (2007.):

 Hadrosauridae 

Hadrosaurinae


 Lambeosaurinae 

Aralosaurus




Tsintaosaurus




Jaxartosaurus




Amurosaurus



Parasaurolophini 

Charonosaurus



Parasaurolophus



Corythosaurini (=Lambeosaurini) 

Nipponosaurus




Lambeosaurus




Corythosaurus



Olorotitan



Hypacrosaurus











Otkriće i povijest

Fosil Hypacrosaurusa, Royal Tyrrell Museum

Holotipni primjerak roda Hypacrosaurus je 1910. skupio Barnum Brown za Američki prirodoslovni muzej.[7] Ti ostaci - nepotpun postkranijalni kostur (nekoliko kralježaka i nepotpuna zdjelica, AMNH 5204) - potječe s područja rijeke Red Deer u blizini Tolman Ferryja u Alberti (Kanada), iz stijena današnje formacije Horseshoe Canyon (rani maastrichtij, gornja kreda). Brown je 1913. opisao te ostatke, zajedno s još nekoliko postkranijalnih kostiju, i svrstao ih u novi rod za koji je smatrao da sliči na rod Saurolophus. [1] U to vrijeme nije bila poznata lubanja, ali su uskoro pronađene i opisane dvije.[9] Tijekom tog razdoblja ostaci malenih dinosaura sa pačjim kljunom i šupljim krijestama svrstavani su u vlastite rodove i vrste. Prva takva vrsta koja se uklapa u povijest roda Hypacrosaurus bila je Cheneosaurus tolmanensis, koja se temelji na jednoj lubanji i pomiješanim kostima udova, kralješcima i kostima zdjelice iz formacije Horseshoe Canyon. [13] Nedugo potom Richard Swann Lulli Nelda Wright identificirali su jedan kostur (AMNH 5461) iz formacije Two Medicine u Montani kao primjerak roda Procheneosaurus. [14] Ti i ostali taksoni prihvaćeni su kao validni rodovi do 1970 -ih, kada je Peter Dodson dokazao da su "cheneosauri" bili mladi primjerci nekih rodova lambeosaurina. Iako se pretežno bavio ranijim rodovima iz formacije Dinosaur Park Corythosaurus i Lambeosaurus, smatrao je da će se ispostaviti da se Cheneosaurus sastoji od mladih jedinki vrste Hypacrosaurus altispinus. [15] Ta je ideja prihvaćena, [6] ali nije službeno testirana. Međutim, Procheneosaurus iz formacije Two Medicine nije bio poput primjeraka tog roda koje je proučavao Dodson, a za to je postojao dobar razlog: bio je mnogo sličniji vrsti H. stebingeri, koja će dobiti naziv tek 1994. godine. [8]

Vrste

H. altispinus, glava, Canadian Museum of Nature

Tipična vrsta, H. altispinus, poznata je iz 5 do 10 artikuliranih lubanja s nekim povezanim skeletalnim ostacima mladih i odraslih jedinki. H. stebingeri je poznata iz nepoznatog, ali znatnog broja jedinki, čija starosna dob varira od stadija embrija do odrasle dobi. [6] Hipoteza da H. altispinus i H. stebingeri stvaraju prirodnu skupinu u koju ne spada ni jedna druga poznata vrsta Hadrosaur mogla bi biti netočna, kao što su naglasili Suzuki et al. ' (2004.) u svom ponovnom opisu roda Nipponosaurus; oni su u svojoj filogenetskoj analizi zaključili da je rod Nipposaurus bio u bližem srodstvu s vrstom H. altispinus, nego što je H. stebingeri s H. altispinus. [11] Međutim, Evans i Reisz (2007.) odbili su to. [12]

Nova vrsta, Hypacrosaurus stebingeri, dobila je naziv na temelju raznih ostataka, uključujući i tek izlegle mlade, jaja i gnijezda, koji potječu s vrha gornjokredske formacije Two Medicine u Montanii Alberti. To je "najveća poznata skupina ostataka mladunaca jedne vrste Hadrosaura".[8]

Paleoekologija

H. altispinus dijelio je stanište formacije Horseshoe Canyon sa hadrosauridima Edmontosaurusom i Saurolophusom, hipsilofodontom Parksosaurusom, ankilosauridom Euoplocephalus, nodosauridom Edmontoniom, rogatim dinosaurima Montanoceratopsom, Anchiceratopsom, Arrhinoceratopsom i Pachyrhinosaurusom, pahicedalosauridom Stegocerasom, ornitomimosaurima Ornithomimusom i Struthiomimusom, različitih malenim, slabo istraženim teropodima, uključujući i trudontide i dromeosauride, kao i tiranosauride Albertosaurusa i Daspletosaurusa. [16] Dinosauri iz te formacije različiti su od onih u formacijama iznad i ispod. [17] Smatra se da je formacija Horseshoe Canyon bila pod jakim utjecajem oceana, zbog zadiranja Zapadnog unutarnjeg morskog prolaza u kopno srednjeg dijela današnje Sjeverne Amerike. [17] Vrsti H. altispinus je vjerojatno više odgovaralo da ostane dalje od vode. [6]

Malo stariju formaciju Two Medicine, dom vrste H. stebingeri, također je nastanjivao još jedan dobro istražen hadrosaur koji je pravio gnijezda, Maiasaura, kao i trudontid Troodon, čija su gnijezda također pronađena. Osim toga, prisutni su bili tiranosaurid Daspletosaurus, cenagnatid Chirostenotes, dromeosauridi Bambiraptor i Saurornitholestes, oklopljeni dinosauri Edmontonia i Euoplocephalus, hipsilofodont Orodromeus, hadrosaur Prosaurolophus i rogati dinosauri Achelousaurus, Brachyceratops, Einiosaurus i Styracosaurus ovatus. [16] Ta formacija bila je udaljenija od Zapadnog unutarnjeg morskog prolaza, na većoj visini i suša, s više kopnenog utjecaja. [18]

Paleobiologija

Mladunac vrste Hypacrosaurus altispinus, American Museum of Natural History

Kao hadrosaurid, Hypacrosaurus je bio dvonožan/četveronožan biljojed koji se hranio različitih biljkama. Njegova lubanja omogućavala mu je pokrete analogne žvakanju, a zubi su mu se konstantno zamjenjivali i bili su skupljeni u zubne baterije od nekoliko stotina zuba, od kojih je samo mali broj korišten. Biljke je prikupljao širokim kljunom, a zadržavao ih je pomoću struktura nalik na obraze. Mogao se hraniti vegetacijom od razine tla do visine od 4 metra. [6]

Gnijezda i rast

H. stebingeri je nesao otprilike okrugla jaja 20 s 18,5 cm, s embrijima duljine 60 cm. Tek izlegli mladunci bili su dugi 1,7 m. Mladi embriji imaju duboke lubanje samo s laganim proširenjem kostiju koje bi kasnije formirale krijestu.[8]Rasli su brže nego aligatori, otprilike kao današnje nojevke, a to se može zaključiti na temelju količine kostiju između prstena na njihovim kostima, koji sliče na godove na panju.[19]

Lubanja Hypacrosaurusa, AMNH

Jedno istraživanje o vrsti H. stebingeri, koje su proveli Lisa Cooper i kolege, ukazuje na to da je ta vrsta dostizala spolnu zrelost u dobi od 2 do 3 godine, a punu veličinu sa 10 do 12 godina. Obujam bedrene kosti za vrijeme pretpostavljene spolne zrelosti imao je 40% opsega te kosti kada je životinja dostigla punu veličinu. Pretpostavljena brzina rasta H. stebingeri veća je od one kod tiranosaurida, kao što su Albertosaurus i Tyrannosaurus; Hypacrosaurusi koji su brzo rasli imali su veće šanse da dosegnu veličinu koja bi imala obrambenu svrhu, a razmnožavanje u ranoj dobi također je bilo korisno za životinju koja je bila plijen grabežljivaca.[20] Kod tek izleglog primjerka vrste H. stebingeri pronađena je sekundarna hrskavica.[21]

Funkcija krijeste

Šuplja krijesta Hypacrosaurusa je najvjerojatnije imala ulogu u socijaliziranju, na primjer vizualno omogućavajući jedinkama da identificiraju spol ili vrstu druge jedinke, a također je služila za stvaranje zvukova[6]. Krijesta i nosni prolazi vezani za nju također su imali ulogu u debati o endotermija dinosaura, odnosno u diskusijama o Conchae nasales.

Conchae nasales su tanke kosti ili hrskavičave strukture koje se javljaju u dva oblika, s dvije funkcije. Conchae nasales koje imaju ulogu u osjetu njuha mogu se pronaći kod svih živućih tetrapoda. Dišne Conchae nasales imaju funkciju sprječavanja gubitka vode isparavanjem i mogu se naći samo kod ptica i sisavaca, tj. današnjih toplokrvnih životinja koje disanjem gube mnogo više vode, zato što radi održavanja metabolizma dišu mnogo brže od hladnokrvnih životinja iste veličine. [22] Ruben i ostali su 1996. CT skeniranjem zaključili da dišne ​​Conchae nasales vjerojatno nisu bile prisutne kod rodova Nanotyrannus, Ornithomimus i Hypacrosaurus, pa prema tome ne postoje dokazi da su te životinje bile toplokrvne. [23]

Literatura

  1. 1,0 1,1 Brown, Barnum (1913). 2246/1416 "A new trachodont dinosaur, Hypacrosaurus, from the Edmonton Cretaceous of Alberta". Bulletin of the American Museum of Natural History 32 (20): 395-406. http://digitallibrary.amnh.org/dspace/handle/ 2246/1416 Pristupljeno 2. svibnja 2007. 
  2. Creisler, Benjamin S. (2007.). "Deciphering duckbills". Unutar Carpenter, Kenneth (ur.). Horns and Beaks : Ceratopsian and ornithopoda Dinosaurs. Bloomington and Indianapolis: Indiana University Press. str. str. 185. - 210.. ISBN 0-253-34817- X 
  3. Arbour, V. M.; Burns, M. E. ; and Sissons, RL (3 siječanj). "A redescription of the ankylosaurid dinosaur Dyoplosaurus acutosquameus Parks 0,1924 (Ornithischia : Ankylosauria) and a revision of the genus". Journal of Vertebrate Paleontology 29 (4): str. 1117. - 1135.. doi:10.1671/039.029.0405 
  4. 4,0 4,1 4,2 Lull, Richard Swann; and Wright, Nelda E. (1942.). Hadrosaurian Dinosaurs of North America. Geological Society of America Special Paper 40. Geological Society of America. str. str. 206. - 208. 
  5. Weishampel, David B. (1981). "The nasal cavity of lambeosaurine hadrosaurids (Reptilia: Ornithischia): comparative anatomy and homologies". Journal of Paleontology 55 (5): str. 1046. - 1057. 
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 6,5 6,6 Horner, John R.; Weishampel, David B. ; and Forster, Catherine A (2004.). "Hadrosauridae". Unutar Weishampel, David B. ; Dodson, Peter ; and Osmólska, Halszka (eds.). The Dinosauria (2. izdanje ed.). Berkeley: University of California Press. str. str. 438. - 463.. ISBN 0-520-24209-2 
  7. 7,0 7,1 Glut, Donald F. (1997.). "Hypacrosaurus". Dinosaurs : The Encyclopedia. Jefferson, North Carolina: McFarland & Co. str. str. 478. - 482.. ISBN 0-89950-917-7 
  8. 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 Horner, John R.; and Currie, Phillip J. (1994.). "embryonic and neonatal morphology and ontogeny of a new species of Hypacrosaurus (Ornithischia, Lambeosauridae) from Montana and Alberta". Unutar Carpenter, Kenneth ; Hirsch, Karl F. ; and Horner, John R. (eds.). Dinosaur Eggs and Babies. Cambridge: Cambridge University Press. str. str. 312. - 336.. ISBN 0-521-56723-8 
  9. 9,0 9,1 Gilmore, Charles Whitney (1924.). "On the genus Stephanosaurus, with a description of the type specimen of Lambeosaurus lambei, Parks". Canada Department of Mines Geological Survey Bulletin (Geological Series) 38 (43): str. 29. - 48. 
  10. Brett - Surman, Michael K. (1989). A revision of the Hadrosauridae (Reptilia : Ornithischia) and their evolution during the Campanian and Maastrichtian. Ph.D. dissertation. Washington, DC: Graduate School of Arts and Sciences of The George Washington University. str. str. 1. - 272. 
  11. 11,0 11,1 Suzuki, Daisuke; Weishampel, David B. ; and MINOURA, Nachio (2004.). "Nipponosaurus sachaliensis (Dinosauria ; Ornithopoda) : anatomy and systematic position within Hadrosauridae". Journal of Vertebrate Paleontology 24 (1): str. 145. - 164.. doi:10.1671/A1034-11 
  12. 12,0 12,1 Evans, David C.; and Reisz, Robert R. (2007.). "Anatomy and relationships of Lambeosaurus magnicristatus, a crested hadrosaurid dinosaur (Ornithischia) from the Dinosaur Park Formation, Alberta". Journal of Vertebrate Paleontology 27 (2): str. 373. - 393.. doi:10.1671/0272-4634 (2007) 27 [373: AAROLM] 2.0.CO;2 
  13. Lambe, Lawrence M. (1917.). "On Cheneosaurus tolmanensis, a new genus and species of trachodont dinosaur from the Edmonton Cretaceous of Alberta". the Ottawa Naturalist 30 (10): str. 117. - 123. 
  14. Matthew, William Diller (1920). "Canadian dinosaurs". Natural History 20 (5): str. 1. - 162. 
  15. Dodson, Peter (1975.). "Taxonomic implications of relative growth in lambeosaurine dinosaurs". Systematic Zoology 24 (1): str. 37. - 54.. doi:10.2307/2412696. JSTOR 2.412.696 
  16. 16,0 16,1 Weishampel, David B.; Barrett, Paul M. ; Coria, Rodolfo A. ; Le Loueff, Jean ; Xu Xing ; Zhao Xijin ; Sahni, Ashok ; Goman, Elizabeth MP ; and Noto, Christopher N. (2004.). "Dinosaur distribution". Unutar Weishampel, David B. ; Dodson, Peter ; and Osmólska, Halszka (eds.). The Dinosauria (2. ed.). Berkeley: University of California Press. str. str. 517. - 606.. ISBN 0-520-24209-2 
  17. 17,0 17,1 Dodson, Peter (1996.). The horned Dinosaurs : A Natural History. Princeton: Princeton University Press. str. str. 14. - 15.. ISBN 0-691-05900-4 
  18. Rogers, Raymond R. (1990). "Taphonomy of three dinosaur bone beds in the Upper Cretaceous Two Medicine Formation of northwestern Montana : evidence for drought - related mortality". Palaios 5 (5): str. 394. - 413.. doi:10.2307/3514834. JSTOR 3.514.834 
  19. Cooper, Lisa N.; and Horner, John R. (1999.). "Growth rate of Hypacrosaurus stebingeri as hypothesized from lines of arrested growth and whole femur circumference". Journal of Vertebrate Paleontology 19 (3 dodatak): str. 35A. 
  20. Cooper, Lisa N.; Lee, Andrew H. ; Taper, Mark L. ; and Horner, John R. (2008.). "Relative growth rates of predator and prey dinosaurs reflect effects of predation". Proceedings of the Royal Society B 275 (1651): str. 2609. - 2615.. doi:10.1098/rspb.2008.0912. PMC 2.605.812. PMID 18.682.367. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2.605.812/ 
  21. Cooper, Lisa N.; Lee, Andrew H.; Taper, Mark L.; and Horner, John R. (2008). "Relative growth rates of predator and prey dinosaurs reflect effects of predation". Proceedings of the Royal Society B 275 (1651): str. 2609. – 2615. doi:10.1098/rspb.2008.0912. PMC 2605812. PMID 18682367.
  22. Chinsamy, Anusuya ; and Hillenius, Willem J. (2004) . " Physiology of nonavian dinosaurs " . The Dinosauria, 2. izdanje 643. - 659.
  23. Ruben, J. A.; Hillenius, W.J. ; Geist, NR ; Leitch, A. ; Jones, td ; Currie, PJ ; Horner, J.R. ; and Espe, G. , III (kolovoz 1996). "The metabolic status of some Late Cretaceous dinosaurs". Science 273 (5279): str. 1204. - 1207.. doi:10.1126/science.273.5279.1204 

Vanjske poveznice