| Hidra | |
|---|---|
 Hidra vulgaris | |
| Sistematika | |
| Domena: | Eukarioti |
| Carstvo: | Animalia |
| Natkoljeno: | Coelenterata |
| Koljeno: | Cnidaria |
| Razred: | Hydrozoa |
| Red: | Hydroida |
| Porodica: | Hydridae |
| Rod: | Hydra Linnaeus, 1758. |
| Vrste | |
| vid tekst | |
Hidre su ime jednog roda iz koljena žarnjaka. To su sitne životinjice duge do 2 cm koje uglavnom žive u slatkim vodama (barama), a iznimno i u boćatoj vodi. Drže se često pričvršćene za biljke i hrane se planktonom.
Ove životinje imaju vrlo nisku razinu podnošenja teških metala, posebice kadmija, pa se nihov izostanak u nekim vodama smatra značajnim prirodnim indikatorom zagađenosti tih voda.
Građa tijela
Stijenka tijela hidre sastoji se od tri sloja: vanjski sloj (ektodermna epiderma), unutrašnji sloj (entodermni gastroderm) i srednji sloj između ova dva, t.zv. mezoglej, želatinozna masa koja, za razliku od prva dva sloja, nije građena od stanica i daje određenu čvrstoću tijelu životinje. U ektodermu su osjetilne stanice koje podražaje iz okoline predaju dalje živčanim stanicama koje su poput mreže smještene unutar mezogleja.
U ektodermu su pored osjetilnih i žarne stanice koje izbacivanjem žarne niti uštrcavaju nervni otrov u lovinu. Žarne stanice se ne obnavljaju, a kako se žarna čahura i u njoj smještena žarna nit mogu koristiti samo jednom, kod njihovog korištenja žarna stanica ostaje neoštećena, i tvori novu čahuru i nit. Na jednoj lovki (kojih ima od četiri do dvadeset a nalaze se oko jedinog otvora na tijelu hidre) ima između 2.500 i 3.500 žarnih čahura.
Najveći dio stanica ektoderma su epitelne mišićne stanice koje su jednim bazalnim nastavkom pričvršćene u mezoglej koji tijelu daje čvrstoću. Te mišićne stanice grade uzdužne mišićne slojeve duž tijela polipa. Na podražaj tih stanica, polip se može brzo zgrčiti. I u entodremnom sloju su mišićne stanice koje i preuzimaju hranjive tvari. No one su, za razliku od ektodermnih, složene poprečno, tako da se kod njihove kontrakcije tijelo polipa izdužuje.
Unutrašnji sloj, entodermni gastroderm, okružuje unutrašnju šupljinu po kojoj je cijelo natkoljeno ovih životinja dobilo ime mješinci. Ova šupljina ili mješina ima ulogu probavnog trakta, pa tako su u stijenki pored mišićnih stanica koje preuzimaju hranjive tvari, smještene i specijalizirane stanice koje luče probavne sokove.
Pored navedenih, i u ektodermu i u entodermu se nalaze z.zv. "nadomjesne stanice", koje se po potrebi mogu preobraziti u druge stanice, ili na primjer "proizvoditi" spermije ili jajašca. Većina polipa su dvospolci.
Živčani sustav
Hidra, kao i svi ostali žarnjaci, ima mrežasti živčani sustav. Stanice imaju zrakasti oblik, a međusobno su povezane vrhovima zraka, pa čine (otuda ime) mrežu. Ne postoje centri za koordinaciju kao što su ganglije ili mozak. No ipak imaju veću učestalost živčanih stanica i njihovih nastavaka u području oko usnog otvora.
Ishrana i probava
Hidre se hrane sitnim životinjicama koje žive kao plankton i drugim malenim životinjama koje žive u vodi. Hvataju ih uz pomoć lovki. Ako neka životinjica dotakne neku od lovki, izbačene žarnice ih svojim nervnim otrovom umrtve. Žarne čahure imaju maleni nastavak koji na dodir otvara "poklopčić" i žarna nit izlijeće van iz čahure, prodire u žrtvu i oslobađa otrov koji ju paralizira. Proces izbacivanja žarne niti traje samo oko 3 milisekunde. Nakon toga, lovke se savijaju i pokreću žrtvu prema usnom otvoru. Od tu plijen dalje ide u gastrovaskularni trakt polipa, gdje ju probavi sekret koji luče stanice u tom području, a mišićno-hranidbene stanice preuzimaju hranjive tvari. Neprobavljeni ostaci izbacuju se ponovo na isti otvor van iz mješinice.
Kretanje
Polipi se mogu kretati skupljanjem i pružanjem, slično kao gusjenice. Tijelo se naginje u stranu dok područjem oko usnog otvora i lovkama ne dotakne podlogu. Tada se uz pomoć jednog oblika stanica srodnih žarnim stanicama prihvate za podlogu. Donji dio tijela se privuče, a tijelo se zatim ponovo uspravi.
Kod kretanja prebacivanjem, životinja se lovkama prihvaća za podlogu, a tijelo prebaci s jedne na drugu stranu i ponovo se uspravlja. Na taj način, polip može prevaliti oko 2 centimetra dnevno. Hidra se može kretati i uz pomoć tvorbe zračnog mjehura na stopalnoj žlijezdi.
Razmnožavanje
Za razliku od drugih žarnjaka, hidre nemaju generaciju meduza. Pojavljuju se samo u obliku polipa i ne postoji smjena generacija. Hidre se mogu razmnožavati nespolno, pupanjem (tvorbom novih polipa na tijelu) ali i spolno.
Regeneracija
Hidre imaju zapanjujuću sposobnost regeneracije. Umjesto "popravljanja" oštećenih stanica, one se neprekidno zamjenjuju tako, da se matične stanice dijele, i djelomično diferenciraju. Tijekom pet dana, hidra se praktički potpuno obnovi. Sposobnost zamjene čak i živčanih stanica do danas nije zamijećena niti kod jedne druge vrste životinja. Pri tome ne treba zaboraviti, da se kod hidre radi o vrlo primitivnim živčanim stanicama. Hidra se treba bojati samo smrti uslijed neke katastrofe. U dobrim uvjetima u okolišu, hidra može živjeti beskonačno.
Hidra ima još jednu osobitost. Njene stanice, ako ih se razdvoji, mogu se ponovo spojiti ili iz njih ponovo naraste novi polip. Još jedan djelić veličine 1/200 mase odraslog polipa može ponovo u cijelosti narasti u novog polipa. Smatra se, da ovo njeno svojstvo, kad ga se dovoljno prouči, može biti od velikog značenja u nanotehnologiji.
Vrste
- Hydra baikalensis Swarczewsky, 1923
- Hydra beijingensis Fan, 2003
- Hydra canadensis Rowan, 1930
- Hydra cauliculata Hyman, 1938
- Hydra circumcincta Schulze, 1914
- Hydra daqingensis Fan, 2000
- Hydra ethiopiae Hickson, 1930
- Hydra hadleyi (Forrest, 1959)
- Hydra harbinensis Fan & Shi, 2003
- Hydra hymanae Hadley & Forrest, 1949
- Hydra iheringi Cordero, 1939
- Hydra intaba Ewer, 1948
- Hydra intermedia De Carvalho Wolle, 1978
- Hydra japonica Itô, 1947
- Hydra javanica Schulze, 1927
- Hydra liriosoma Campbell, 1987
- Hydra madagascariensis Campbell, 1999
- Hydra magellanica Schulze, 1927
- Hydra mariana Cox & Young, 1973
- Hydra minima Forrest, 1963
- Hydra mohensis Fan & Shi, 1999
- Hydra oligactis Pallas, 1766
- Hydra oregona Griffin & Peters, 1939
- Hydra oxycnida Schulze, 1914
- Hydra paludicola Itô, 1947
- Hydra paranensis Cernosvitov, 1935
- Hydra parva Itô, 1947
- Hydra plagiodesmica Dioni, 1968
- Hydra polymorpha Chen & Wang, 2008
- Hydra robusta (Itô, 1947)
- Hydra rutgersensis Forrest, 1963
- Hydra salmacidis Lang da Silveira, Souza-Gomes & de Souza e Silva, 1997
- Hydra sinensis Wang, Deng, Lai & Li, 2009
- Hydra thomseni Cordero, 1941
- Hydra umfula Ewer, 1948
- Hydra utahensis Hyman, 1931
- Hydra viridissima Pallas, 1766
- Hydra vulgaris Pallas, 1766
- Hydra zeylandica Burt, 1929
- Hydra zhujiangensis Liu & Wang, 2010