Hrvatica ili dudica, hrvatska je pasmina kokoši.
Nastala je 1917. godine u podravskom selu Torčcu križanjem domaće kokoši s pijetlovima pasmine leghorn. U daljnjem uzgoju izlučivale su se jedinke s bijelim perjem. Kasnije je uslijedilo i križanje s pasminom wellsummer. Na državnom dobru u Karađorđevu pobijedila je u nešenju jaja 1937. godine i dobila ime Hrvatica.[1]
Postoje 4 soja: crveni, crni, crno-zlatni i jarebičasto-zlatni soj. Kod svih sojeva postoje bijeli podušnjaci. Crni i crno-zlatni soj ima sivkaste noge, a crveni i jarebičasto-zlatni imaju bijele noge. Najčešći je crveni soj, a najrjeđi crno-zlatni. Najviše kokoši Hrvatice ima u Podravini i Međimurju, a može se naći i u ostalim krajevima Hrvatske. Pijevci teže do 2,50 kg, a kokoši do 1,90 kg. Uzgaja se tradicionalno na malim poljoprivrednim gospodarstvima, veći dio života provedu na otvorenom. Otporne su i nemaju velike zahtjeve u prehrani. Hrvatska poljoprivredna agencija brine o razvoju i očuvanje pasmine. [2]
Kokoš hrvatica snese i do 300 jaja godišnje.[3]
Vidi
- posavska kukmasta kokoš
- hrvatska patuljasta kokoš (Gretlika, Kredlika, Jurek i Katica, Đuro i Kata...)
- dravska guska
- zagorski puran
- patuljasta posavska kukmasta kokoš
- posavska kukmasta patka
- križevačka kukmasta kokoš
Izvori
- ↑ Ozimec, R: Hrvatske pasmine domaćih životinja, Hrvatski zemljopis, br. 58.
- ↑ http://www.hpa.hr/Odjeli/Odjelzaov%C4%8Darstvoikozarstvo/Male%C5%BEivotinje/Peradarstvo/Koko%C5%A1hrvatica/tabid/193/language/en-US/Default.aspx Preuzeto 22. ruijna 2011.
- ↑ Davor Žažar: Božidar iz Prosenika kraj Tuhlja uzgaja ovnolike zečeve, ali i vrlo 'zgodnu' vrstu kokoši, zagorje.com. 4. ožujka 2018. Pristupljeno 29. studenoga 2018.