Hidroklorotiazid je stari lijek, biciklički sulfonamidni diuretik. Jedan je od najznačajnijih diuretika. Smatra se prototipom tiazidskih diuretika, i jedan je od najkorištenijih diuretika.
Djelovanje
On je umjereni diuretik i dovodi do izlučivanja 5-10% filtriranog natrija. Inhibirajući reapsorpciju natrija u distalnim bubrežnim tubulima hidroklorotiazid povećava izlučivanje natrija i vode. Također ubrzava protok tubularne tekućine s elektrolitima distalno do mjesta izlučivanja vodika i kalija. Zbog smanjenja plazmatskog volumena povećava se izlučivanje aldosterona što povećava reapsorpciju natrija te gubitak kalija i vodika. Nakon peroralne primjene hidroklorotiazida, diureza nastupa unutar 2 sata, dostiže maksimum nakon 4 sata i traje oko 6 do 12 sati.
Primjena
On se malo kad koristi samostalno, ali se zato vrlo često kombinira s brojnim antihipertenzivnim lijekovima kao što su ACE inhibitori, ATII inhibitori, beta-blokatori, a koristi se i u kombinaciji s diureticima koji štede kalij (amilorid, triamteren). Naime, hidroklorotiazid dovodi do povećanog gubitka kalija, pa stoga može izazvati opasnu hipokalijemiju. Ali, u kombinaciji s diureticima koji štete kalij, amiloridom i triamterenom takav učinak na koncentraciju kalija znatno se ublažava. Također, ACE inhibitori povećavaju serumski kalij, pa kombinacija s hidroklorotiazidom dovodi do uravnoteženja koncentracije kalijevih iona u serumu. Njegova definirana dnevna doza iznosi 25 mg, ali u kombinacijama s drugim antihipertenzivnim lijekovima dolazi u manjim dozama.
Nuspojave
Najčešće moguće nuspojave hidroklorotiazida jesu slabost, hipotenzija, neravnoteža elektrolita, hipokalijemija, hiperglikemija, hiperuricemija, impotencija, pankreatitis, vrtoglavica, zatajenje bubrega, intersticijski nefritis, eritema multiforme te mišićni spazam.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.