Henrik II. Gisingovac
Henrik II. Gisingovac (njem. Heinrich Güssing) (?, 1228. – ?, 1274.) , hrvatski velikaš njemačkog podrijetla, ugarski palatin (1260.–1267.), ban cijele Slavonije (1267.–1270. i 1273.–1274.) i ban Usore i Soli (1272–73.) iz velikaške obitelji Gisingovaca.
Rodio se u obitelji oca Henrika I. iz roda Héder. U borbi za vlast nad Slavonijom ubio je 1273. godine Belu, sina mačvanskog bana Rastislava te je u pobuni protiv kralja Ladislava IV. Kumanca, oteo kraljeva maloljetnog brata Andriju i proglasio ga kraljem kako bi osigurao sebi vlast. Poginuo je u rujnu 1274. godine u bitki s kraljevim pristašama u Bakonjskoj šumi kraj sela Fuena.[1]
Bilješke
Vanjske poveznice
| Vladarske titule | ||
|---|---|---|
| Prethodnik Roland od plem. Ratold |
slavonski ban 1267.-1270. |
Nasljednik Joakim Pektar Gut-Keled |
| Prethodnik Matija Čak |
slavonski ban 1273.-1274. |
Nasljednik Dioniz od plem. Pécz |
Nedovršeni članak Henrik II. Gisingovac koji govori o hrvatskom banu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.