Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Hatski jezik

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Hatski jezik

Države
govorenja:
Regije
govorenja:
Anatolija
Broj govornika: izumrli jezik
Rang:
Razredba: izolirani jezici
hatski
Jezični kôd
ISO 639-1:
ISO 639-2:
ISO 639-3: xht
Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima | Popis jezika

Hatski jezik (ISO 639-3: xht; het. hattili) je jezik drevnih Hata, izumrli jezik koji se govorio u Anatoliji. Vrlo malo se zna o hatskom jeziku.

Izvori

Hatski je poznat po imenima i malom broju dvojezičnih hetitsko-hatskih tekstova koji su pronađeni. Od njih je najznačajniji Mjesečev bog koji je pao s neba. Jezik se zapisivao klinastim pismom, na isti način kao hetitski.

Osobine

Hatski je bio vjerojatno aglutinativni jezik. Poznato je svega nekoliko prefiksa i sufiksa s jednostavnim značenjima:

  • wa- (kolektivnu množina): wa-sapu "bogovi"
  • le- množina: le-pinu "djeca"
  • i- posvojnost: le-i-binu "njegova djeca"
  • -il pridjev muškog roda: Arinn-il "Arinnin"
  • -it pridjev ženskog roda: Arin-it "Arinnina"
  • -an, -un genitiv: takeha-un "lava" (takeha "lav")

Poznati rječnički fond uključuje npr.:

  • pinu "dijete"
  • sapu "bog"
  • Kašku "Mjesečev bog" (ime)
  • Wurušemu "Sunčeva božica" (ime)
  • hilamar "hram"

U hatskom postoji određen broj riječi koje imaju hurijske usporednice:

Jezik sigurno nije semitski niti indoeuropski. Dosta jezikoslovaca povezuje hatski sa sjeverozapadnim kavkaskim jezicima kao što su npr. adigejski i abhaski jezik. O tome ne postoji općenito slaganje među stručnjacima, pa se za sada jezik smatra izoliranim.

Vidi još

U Wikipediji

Literatura

  • Дунаевская И. М. О структурном сходстве хаттского языка с языками северо-западного Кавказа. — Сборник в честь академика Н. А. Орбели. — М.-Л., 1960.
  • Камменхубер А. Хаттский язык // Древние языки Малой Азии. Сборник статей. Под редакцией И. М. Дьяконова и Вяч. Вс. Иванова. М.: «Прогресс», 1980.
  • Немировский, Александр Иосифович. Этруски. От мифа — к истории. М. 1980.
  • Ardzinba, Vladislav. (1974): Some Notes on the Typological Affinity Between Hattian and North-West Caucasian (Abkhazo-Adygian) Languages. In: «International Tagung der Keilschriftforscher der sozialistischen Länder», Budapest, 23.-25. April 1974. Zusammenfassung der Vorträge (Assyriologica 1), p. 10-15.
  • Chirikba, Viacheslav (1996): Common West Caucasian. The Reconstruction of its Phonological System and Parts of its Lexicon and Morphology. Leiden: CNWS Publications, 452 pp. [Chapter XI. The relation of West Caucasian to Hattic, p. 406—432].
  • Dunaevskaja, Irina. (1973): Bemerkungen zu einer neuen Darstellung altkleinasiatischer Sprachen. 2. Zum Hattischen. In: Orientalische Literaturzeitung 68, Leipzig, 1/2.
  • Girbal, Christian. (1986): Beiträge zur Grammatik des Hattischen (Europäische Hochschulschriften Reihe XXI, Bd. 50). Frankfurt am Main, Bern, New York: Verlag Peter Lang, V+201 pages.
  • Kammenhuber, Annelis (1969): Das Hattische. In: Handbuch der Orientalistik, Abteilung I, Bd II, Abschn. 1/2.
  • Klinger, Jörg. (1996): (StBoT 37) Untersuchungen zur Rekonstruktion der hattischen Kultschicht. Wiesbaden: Harrassowitz, xx+916 p.
  • Schuster, H.-S. (1974): Die Hattisch-Hethitischen Bilinguen. I. Einleitung, Texte und Kommentar. Teil 1. Leiden: E.J. Brill.
  • Soysal, Oğuz (2004): Hattischer Wortschatz in hethitischer Textüberlieferung, Leiden/Boston: Brill.
  • Taracha, P. (1995): Zum Stand der hattischen Studien: Möglisches und Unmöglisches in der Erforschung des Hattischen. In: Atti del II Congresso Internaziomale di Hittitologia a curo di Onofrio Carruba — Mauro Giorgieri — Clelia Mora. Studia mediterranea. 9. Gianni Iuculano Editore. Pavia, p. 351—358.

Vanjske poveznice