Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Hanzei

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Hanzei
18. car Japana
Vladavina 406. - 410. (tradicijski)
Prethodnik Richū
Nasljednik Ingyō
Rođenje legenda
Smrt legenda
Pokop Mozu no Mimihara no naka no misasagi (Osaka)

Hanzei (jap. (反正天皇, はんぜいてんのう, Hanzei-tennō), također poznat i kao car Hanshō (24. godina cara Nintokua / 336.? - 23. dan 1. mjeseca 5. godine cara Hanzeija / 12. veljače 410.). Bio je 18. japanski car [1] prema tradicijskom brojanju.[2]

Ne može se neki točni nadnevak pridijeliti njegovom vladanju, a konvencijski se uzima da je vladao od 406. do 410. godine.[3], od 3. veljače 406. do 12. veljače 410. godine.

Hanzeijev naslov vjerojatno nije bio tennō, jer većina povjesničara vjeruje da ovaj naslov nije bio uveden sve do vladanje cara Tenmua i carice Jitō. Vjerojatnije je da je bio sumeramikoto ili amenoshita shiroshimesu Ōkimi (治天下大王), što znači "veliki kralj koji vlada pod svime ispod neba". Druga je mogućnost da su ga oslovljavali (ヤマト大王/大君) ili "veliki kralj Yamata".

Bio je sin cara Nintokua i Iwa no hime. Bio je brat cara Richūa; ovo je nasljeđivanje zaobišlo Richūovu dvojicu sinova. Ni jedna druga informacija o njemu nije sačuvana do danas.[2]

Nihongi je zabilježio da je zemlja bila u miru za vrijeme njegove vlasti.[4]

Pravo mjesto njegova groba nije poznato.[1] Tradicijski ga se štuje u šintoističkom spomen-svetištu (misasagiju) u Sakaiju.

Službeni mauzolej (misasagi) gdje se štuje Hanzeija.

Izvori

  1. 1,0 1,1 Uprava japanskog carskog dvora (Kunaichō): 反正天皇 (18)
  2. 2,0 2,1 Ponsonby-Fane, Richard. (1959). The Imperial House of Japan, str. 38.
  3. Brown, Delmer i dr. (1979.). Gukanshō, str. 257. na Google knjigama
    Varley, Paul. (1980.). Jinnō Shōtōki, str. 112; Titsingh, Isaac. (1834.). Annales des empereurs du japon, str. 25. na Google knjigama
  4. Aston, William. (1998). Nihongi, sv. 1, str. 310.-311.

Literatura