Gustav V. Švedski
| Gustav V. | |
|---|---|
| |
| Kralj Švedske | |
| Vladavina | 8. prosinca 1907. - 29. listopada 1950. |
| Djeca | |
| Gustav VI. Adolf Vilim, vojvoda od Södermanlanda Erik, vojvoda od Västmanlanda | |
| Puno ime | |
| Oscar Gustaf Adolf | |
| Dinastija | Bernadotte |
| Otac | Oskar II. kralj Švedske i Norveške |
| Majka | Sofija od Nassaua |
| Vjera | Protestantizam |
Gustav V. (punim imenom Oscar Gustaf Adolf; 16. lipnja 1858. - 29. listopada 1950.) je bio kralj Švedske od 1907. godine do svoje smrti.
Životopis[uredi]
Bio je najstariji sin budućeg švedsko-norveškog kralja Oskara II. i Sofije od Nassaua. Rođen je u palači Drottningholm, a po rođenju je dobio titulu vojvode od Värmlanda.
Godine 1881. oženio je Viktoriju Badensku, čime je prvi put u švedsku kraljevsku obitelj dinastije Bernadotte dovedena krv prethodne švedske dinastije, Holstein-Gottorp. S njom je imao tri sina.
Vladavina[uredi]
Godine 1907. naslijedio je oca na švedskom prijestolju koje je 1905. godine odvojeno od norveškog. Gustav V. je bio posljednji švedski kralj koji se direktno umiješao u politiku svog kraljevstva i to 1914. godine, tijekom rasprava o proračunu za obranu. Bio je konzervativan, nije odobravao demokratizaciju i zahtjeve za prava radnika.
Prvi svjetski rat[uredi]
Smatralo se da gaji simpatije prema Nijemcima tijekom Prvog svjetskog rata. Na njegove političke poglede tijekom rata znatno je utjecala njegova dominantna supruga, kraljica Viktorija, Nijemica koja je Njemačku uvijek smatrala svojom domovinom. Godine 1914. organizirao je sastanak kraljeva skandinavskih kraljevina, sastavši se s norveškim kraljem Haakonom VII. i danskim kraljem Kristijanom X. Cilj sastanka bio je jačanje međusobnih veza skandinavskih kraljevina, ali i uvjeravanje danskog i norveškog kralja da nema namjeru stati na stranu Njemačke.
Drugi svjetski rat[uredi]
Kralj se, u diplomatske svrhe, tijekom Drugog svjetskog rata družio s određenim nacističkim vođama. Prema povjesničaru Jörgenu Weibullu, Gustav V. je pokušao uvjeriti Adolfa Hitlera da bude blaži prema Židovima [1]. Mađarskoj je uputio molbu da spasi svoje Židove "u ime čovječanstva"[2]. Na zahtjev američkog predsjednika Franklina D. Roosvelta, zatražio je od Hitlera pregovore o miru 1938. godine [3].
Kada je Njemačka napala Sovjetski savez u listopadu 1941. godine, Gustav V. je Hitleru napisao privatno pismo u kojem mu je zahvalio na napadu na "boljševičku gamad" i čestitao na "već postignutim pobjedama". Premijer Per Albin Hansson je spriječio slanje tog pisma, ali kralj je ipak Hitleru poslao poruku brzojavom putem njemačkog veleposlanstva u Stockholmu bez znanja švedske vlade.
Prema premijeru Hanssonu, Gustav V. je tijekom njihovog razgovora prijetio abdikacijom[4] u slučaju da vlada ne dopusti Nijemcima da premjesti dio svoje vojske sa sjevera Norveške na sjever Finske preko švedskog teritorija. Gustav V. je navodno na ovaj način želio izbjeći invaziju Švedske od strane Njemačke. Točnost ove tvrdnje je osporena.
Interesi[uredi]
Kralj Gustav V. je bio strastveni tenisač i sponzor športaša. Susreo se s tenisom za vrijeme posjeta Ujedinjenom Kraljevstvu 1876. godine. Po povratku u Švedsku osnovao je prvi švedski teniski klub. Tijekom posjeta Berlinu Gustav V. je, odmah nakon sastanka s Hitlerom, otišao na teniski meč sa Židovom Danielom Prennom. Tijekom Drugog svjetskog rata osobno je intervenirao kako bi osigurao bolji tretman tenisača zatvorenih u Njemačkoj.
Smrt[uredi]
Kralj Gustav V. je umro 1950. godine u 92. godini života. Naslijedio ga je sin, Gustav VI. Adolf.
| Prethodnik: | Kralj Švedske 1907. - 1950. | Nasljednik: |
| Oskar II. | Gustav VI. Adolf |
Izvori[uredi]
- ↑ Jörgen Weibull, Bernadotterna på Sveriges tron, s.100 (hrv. Dinastija Bernadotte na švedskom tronu s. 100)
- ↑ Torsten Dahl, Svenska Män och Kvinnor 3 G-H, s.167 (hrv. Švedski muškarci i žene 3 G-H, s.167)
- ↑ 100 år med Svenska Dagbladet 1884-1984. Ett sekel speglat i tidningssidor, red. Lars Lagerstedt, sid. 30 september 1938 (hrv. 100 godina sa Svenska Dagbladet 1884-1984. Stoljeće ocrtano kroz stranice novina. Lars Lagerstedt, s. 30. rujan 1938.
- ↑ Vilhelm Moberg, Därför är jag republikan (hrv. Zato sam ja republikanac) 1955