Guido Quien
Guido Quien (Zagreb, 1943.), hrvatski povjesničar umjetnosti i komparatistike. Po stručnom zvanju je muzejski savjetnik, polja djelovanja likovne umjetnosti. Uže polje djelovanja su mu zbirka slikarstva 20. stoljeća i kiparstvo Ivana Meštrovića. Zaslužni je hrvatski muzealac. Sin poznatog hrvatskog književnika Kruna Quiena.[1]
Životopis
Rodio se je u Zagrebu. U djetinjstvu je živio u Splitu. Pohađao je splitsku Klasičnu gimnaziju. Studirao je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu povijest umjetnosti i komparativnu književnost. Poslije fakulteta je radio kao turistički vodič. Obnašao je dužnost tajnika Društva povjesničara Hrvatske. Zaposlio se je 1972. u Muzeju za umjetnost i obrt. Ondje je preko 20 godina vodio zbirku slikarstva. Nakon toga je otišao na mjestu dužnosti ravnatelja Fundacije Ivana Meštrovića. U sklopu te funkcije radio je na obnovi svih prostora te Fundacije i učiniti ih dostupnima javnosti. Nakon velikosrpske agresije obnovio je crkvu Presvetog Otkupitelja, grobnicu obitelji Meštrović, u Otavicama, a najveći mu je projekt bilo je uređenje i postav Galerije Ivana Meštrovića u Splitu. S kolegama stručnjacima Fundacije Ivana Meštrovića je objavio elektroničku knjigu o Ivanu Meštroviću, prva takvu u Hrvatskoj.[1]
Također se bavi ptičarstvom.[1]
Djela
Napisao je nekoliko knjiga:[2]
- Susreti : likovne kritike 1972. - 1994. : (izbor)
- Slavko Peršić (samouki slikar[1])
- Branko Vlahović (suautor)
- Približen pogled (suautor)
- Galerija na otoku: Galerija umjetnina "Branislav Dešković" u Bolu na otoku Braču
- Priče o stvarima
- Razgovori o scenografiji
- Čitanje oblika
- San i ostalo
- Aleksandar Kukec - fotograf
- Nenad Gattin: fotograf umjetničkih spomenika
Članci su mu izašli u Mogućnostima, Konturi i dr.[2]
Napisao je predgovore brojnim katalozima i radio je izložbe Ante Kaštelančića i Ivana Meštrovića. Planira objaviti očeva sabrana djela te objaviti vlastitu knjigu novela.[1]