Gradina je salašarsko naselje koje se spominje u 1749. u Elibertacijskoj povelji grada Sombora. Zabilježena je kao carski kameralni posjed koji je otkupljen za potrebe grada Sombora.[1] Jedno je od naselja za koje je prva asocijacija da su ovo salaši bunjevačkih Hrvata.[2]
Kod Sombora se račva biciklistička staza Via Pacis Pannoniae / Panonski put mira koja povezuje Osijek i Sombor. Jedan krak vodi do naselja Šaponje, a drugi ka ovom salašarskom naselju i produžava do Malog Stapara u pravcu Kule, Vrbasa i Novog Sada.[3] U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine,[4] i u Ivanovom Selu,[4] za koje se pretpostavlja da je bilo u Gradini. Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo.[4] Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije.[4] U graničarskim vremenima ovdje su graničari dobijali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati.[4] Kad je Sombor isposlovao status slobodnog kraljevskog grada 1749., morao je platiti otkupninu.[5] Nije imao dovoljno novaca, pa su gradski oci odlučili uzeti zajam.[5] Novac je pribavio hrvatski ban Adam Batthyány koji je zauzvrat postao vlastelinom ove pustare[5], Čičova, Šaponja i Ivanovog Sela za koje se pretpostavlja da se nalazilo u Gradini. U 19. je stoljeću ovo zabilježeno kao naselje bunjevačkih Hrvata. Stoga je u Gradini bila otvorena jedna od prvih škola bunjevačkih Hrvata, a koja je djelovala od 1861. do 1880. godine.[6] Gradina je bila jednim od mjesta somborskog kraja gdje je Radićev HSS imao svoje pristaše.[7] Nakon Drugog svjetskog rata pojačalo se iseljavanje izvornih stanovnika te doseljavanje novih, kao i u drugim naseljima somborske okolice.[4] Dijelom je prstena od 18 salaških naselja oko Sombora.[8] Poslije drugoga svjetskog rata Gradina je dobila svoj dom kulture. U Gradinu su na igranke dolazili salašari iz Lugumeraca (Lugova). [2]
Izvori
- ↑ Zelena mreža Vojvodine
- ↑ 2,0 2,1 Zlata Vasiljević: Lugovo (ili Lugumerci) . Hrvatska riječ, Subotica. 17. kolovoza 2018. Pristupljeno 4. travnja 2025.
- ↑ EkoForum
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 Ante Sekulić: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 84, ISBN 86-03-99816-7
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Ante Sekulić: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 77-78, ISBN 86-03-99816-7
- ↑ Ante Sekulić: Bački Hrvati, narodni život i običaji, JAZU, Zagreb, 1991., str. 118, ISBN 86-407-0059-1
- ↑ Ante Sekulić: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 83, ISBN 86-03-99816-7
- ↑ Zapadnobački okrug Istorijat Sombora (srpski)