Gotska linija
Za druga značenja, pogledajte Zelena linija.
Gotska linija (nje. Gotenstellung, tal. Linea Gotica) je bila 200 km dug njemački i talijanski sustav vojnih utvrda na Apeninskom polutoku, uspostavljena tijekom Talijanske kampanje. Građen je nakon pada Italije i uspostave Talijanske Socijalne Republike 1943. i 1944. godine. Obrambena crta protezala se je pravcem istok – zapad, priječeći prolaz iz srednjeg dijela Apeninskog poluotoka u Padsku nizinu. Zapadni krak crte završaavao je u Pisi a istočni u Riminiju. Pružao se je preko Toskanskih Apenina. Namjena mu je bila obrane i zaštite plodne poljodjelske Padske nizine i lombardijskog industrijskog bazena od Saveznika koji su nadirali s juga.[1] Predstavljala je zadnju crtu obrane feldmaršala Alberta Kesselringa u fazi uzmaka Osovine u Italiji naspram Savezničkih snaga u Italiji kojima je zapovijedao general Harold Alexander.
Hitler je bio zabrinut o stanju pripremljenosti crte, bojeći se savezničkih amfibijskih iskrcavanja kojima bi zaobišli njegovu obranu. Da bi joj smanjio važnost u očima prijateljskih i neprijateljskih snaga, zapovijedio je da se njeno ime, s njenim povijesnim konotacijama promijeni, smatrajući da ako Saveznici uspiju probiti tu crtu Osovina ne će moći naći ime snažnijeg utiska za povećati izglede za pobjedu. Na to je Kesselring lipnja 1944. promijenio joj ime u Zelena linija (Grüne Linie).
Pokazala se je kao najučinkovitija njemačka obrambena crta. Saveznici su ju probili tek pred sami kraj rata, travnja 1945. godine. [1]
Vidi
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Gotska linija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 17.4.2026. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/gotska-linija>.