Gospino vrilo je katoličko marijansko svetište kod Travnika.[1] Svake godine na svetkovinu Male Gospe 8. rujna ovdje dođe po po nekoliko tisuća vjernika.[2]
== Zemljopisni položaj )) Smješteno je jedan kilometar zapadno od grada, podno brježuljka obraslog šumom, uz izvor[1], kraj sela Kokošara.[2]
Povijest
Vrelo koje tu izbija je po vjerovanju mještana i prolaznika bilo na glasu kao ljekovito, ne samo tjelesno, nego je pružalo i duhovnu okrjepu. Stanovništvo je ustrajavalo na nadnaravnosti ovog izvora hladne pitke vode. [1] Nastanak samog svetišta u svezi je s isusovcima iz travničke sjemenišne gimnazije. Oni su onamo rado odlazili prošetati se. Prema pripovijedanjima starijih, Gospa se je ondje ukazala jednom pobožnom isusovcu i zaželjela neka se ondje sagradi kapelica njoj na čast. Otad su ljudi odlazili onamo, napili bi se vode ili umili ili poškropili njome, a osobito bolesne ljude, moleći Gospu da mu Gospa izmoli od Boga zdravlje. [2]
Do podizanja proštenište došlo je tako što su isusovci u jednoj jesenjoj šetnji zajedno sa svojim generalnim prefektom o. Antom Puntigamom 1897. godine napili se vode i nazvali to mjesto vrelo sv. Ante. 1907. godine trojica isusovaca došla su na to vrelo. Jednom od njih došla je zamisao da bi uz ovo vrelo dobro pristajala slika Majke Božje Lurdske, budući da je sav okoliš tu kao u Lourdesu: vrelo, rijeka, šumica. Rektor o. Hoffner dopustio je postaviti sliku na vrelo, koje je onda bilo tri kilometra od grada. Uvjet je bio pristanak ovčarevskog župnika budući da je ta lokacija bila na ozemlju župe Ovčareva. Župnik fra Jako Matković rado je uslišio molbu. Na proljeće 1908. postavljena je slika, i jurve iste godine o blagdanu Male Gospe skupilo se mnoštvo vjernika, što je posljedično privuklo mnoštvo trgovaca i ugostitelja. Ondašnje civilne vlasti su se prepale nereda pa su zaiskali neka se sliku ukloni. Isusovci se nisu htjeli zamjeriti vlastima i nadbiskupu pa su skriveno odnijeli sliku u Travnik. Puk se potom pobunio i naposljetku je ovčaranski župnik kupio novu sliku i vratio je na isto mjesto. [2]
Stoga je na ovome mjestu fra fra Alojzije Perčilinić podigao kapelu u čast Majke Božje.[1] Vrelo je uređeno s dvjema cijevima. Kip Gospe Lurdske postavljen je u kapelu. [2]
Uskoro se je dobar glas o Gospinom vrilu pronio među Hrvatskima katolicima i izvan Srednje Bosne. [1] Zbog rastućeg broja posjetitelja, ukazala se je potreba za većom crkvom. To se dogodilo tek nakon pada komunizma. Za župnikovanja fra Drage Kolara započeta je izgradnja nove crkve 1990. godine . Radovi su brzo išli, no ratna zbivanja su preknula radove. Na nastavak radova čekalo se skoro 10 godina. 2000. godine napokon je krenula gradnja. [2]