Gluha Bukovica (Travnik, BiH)
Zemljopisne koordinate: 44°19′49″N 17°43′45″E / 44.3303819°N 17.7290611°E
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
| Gluha Bukovica | |
|---|---|
|
Gluha Bukovica na zemljovidu Bosne i Hercegovine
| |
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | županija Središnja Bosna |
| Općina/Grad | Travnik |
| Zemljopisne koordinate | 44°19′49″N 17°43′45″E / 44.3303819°N 17.7290611°E |
| Stanovništvo (2013.) | |
| - ukupno | 878 |
| Pošta | 722282 |
Gluha Bukovica je naseljeno mjesto u općini Travnik, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.[1]
Zemljopis
Kroz Gluhu Bukovicu protječe rijeka Bila koja se ulijeva u rijeku Lašvu.
Gluha je Bukovica središte istoimene mjesne zajednice koju čine Čosići, Dol, Luke, Mekići, Meokrnje (dio), Obrovac, Ramića Potok i Selavići[2]
Do Travnika se dolazi putem Gluha Bukovica – Mehurići – Han Bila - Stara Bila - Travnik.[2]
Povijest
Nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma izdvojeno je istoimeno naseljeno mjesto koje je pripalo općini Kotor Varoš koja je ušla u sastav Republike Srpske.
Stanovništvo
Popisi 1971. - 1991.
| Gluha Bukovica | ||||||
| godina popisa | 1991.[3] | 1981. | 1971. | |||
| Muslimani | 1.038 (99,71%) | 975 (99,89%) | 891 (93,88%) | |||
| Hrvati | 0 | 0 | 9 (0,94%) | |||
| Srbi | 0 | 0 | 46 (4,84%) | |||
| Jugoslaveni | 0 | 0 | 0 | |||
| ostali i nepoznato | 3 (0,28%) | 1 (0,10%) | 3 (0,31%) | |||
| ukupno | 1.041 | 976 | 949 | |||
Popis 2013.
| Gluha Bukovica | ||||||
| godina popisa | 2013.[1] | |||||
| Bošnjaci | 876 (99,77%) | |||||
| Hrvati | 0 | |||||
| Srbi | 0 | |||||
| ostali i nepoznato | 2 (2,23%) | |||||
| ukupno | 878 | |||||
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 6. kolovoza 2020.
- ↑ 2,0 2,1 Mjesna zajednica Gluha Bukovica, opcinatravnik.com.ba, preuzeto 17. veljače 2020.
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.