Gjuro Linardović
Gjuro Linardović (Sinj, 25. kolovoza 1865. – ?), hrvatski arhitekt. [1]:40.-41.
Životopis
Rodio se je u Sinju. U Splitu je pohađao realnu gimnaziju. Na studij građevinarstva je otišao u Beč. Diplomiravši 1892., zaposlio se je u Direkciji pomorstva te je službovao u Trstu i Štajerskom Gradcu (Grazu). Poslije Prvoga svjetskog rata došao je živiti i raditi u Split. Ondje je bio čelnim pomorsko-tehničke službe za Dalmaciju i Crnu Goru. Radio je u Direkciji pomorskog prometa 38 godina sve do Drugoga svjetskog rata. Član prve uprave tvornice cementa u Ravnicama kod Omiša d.d. Cementa osnovane 1908., Melka Čingriju, Ivu De Giulija, Matiju Hercega i Vjekoslava Škaricu.[1]:40.-41. Linardović i Emil Stock su s isticali među projektantima ranijih tvorničkih sklopova i infrastrukture[2], kao i Kamilo Tončić.[3]
Projekti u kojima se je istakao su:[1]:40.-41.
- izgradnja luka i pristaništa duž obale od Suška do Kotora
- zaslužan za izgradnju mnogih svjetionika i kuća za svjetioničare
- zaslužan za proširenje splitskog lukobrana
- zaslužan za izgradnju gata sv. Duje u Splitu
- presušio je solinsko blato od mosta do ušća Jadra.
- projektirao tvornicu cementa u Ravnicama kod Omiša
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Dujmo Žižić, Katja Marasović: Tvornica cementa i tvorničko naselje u Ravnicama pokraj Omiša . Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, Vol. 22 No. 1(47), 2014.
- ↑ Dujmo Žižić: Industrija cementa u splitskoj regiji - Arhitektura, infrastruktura i utjecaj na kulturni krajolik, doktorski rad. Zagreb, Arhitektonski fakultet, 2014. CroRIS., sažetak
- ↑ Diana Magdić: Cementna industrija je gušila i razvijala Dalmaciju . Pogledaj.to. 4 veljače 2015. Arhivirano 10. prosinca 2025. Pristupljeno 10. prosinca 2025.