Gianfranco Manfredi

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Gianfranco Manfredi

Gianfranco Manfredi (Senigallia, 26. studenoga 1948.) talijanski je kantautor, skladatelj, autor, scenarist, glumac i crtač.

Život i karijera

Manfredi, rođen u Senigalliji, diplomirao je povijest filozofije na Sveučilištu u Milanu s tezom o Jean-Jacquesu Rousseauu.[1]

Kao kantautor debitirao je 1972. godine s albumom La crisi, ispunjenim političkim i društvenim temama.[1][2] Godine 1973. počinje raditi na Talijanskom institutu za povijest filozofije. Od 1974. bio je aktivan i kao autor pjesama za druge umjetnike, uključujući Mia Martini, Mina, PFM, Wess & Dori Ghezzi, Drupi, Heather Parisi, Donatello.[2][1]

Počevši od ranih 1980-ih, Manfredi je gotovo u potpunosti napustio glazbu i usredotočio se na pisanje. Potom je objavio preko desetak romana i kratkih priča, surađivao u raznim ulogama u nekoliko filmova, TV serija i predstava te stvorio nekoliko strip serija.[2][1] Aktivan je i kao glazbeni kritičar, a napisao je eseje o Adrianu Celentanu, Luciju Battistiju, Enzu Jannacciju i drugim talijanskim glazbenim umjetnicima.[2][1]

Živi sa suprugom Mirellom u Italiji. Njegova prva kći Diana Manfredi filmska je redateljica.

Diskografija

Albumi
  • 1972. - La crisi
  • 1976. - Ma non è una malattia
  • 1977. - Zombi di tutto il mondo unitevi
  • 1978. - Biberon
  • 1981. - Gianfranco Manfredi
  • 1985. - Dodici (s Rickyjem Giancom )
  • 1993. - In paradiso fa troppo caldo

Romani

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Enrico Deregibus. Dizionario completo della Canzone Italiana. Giunti Editore, 2010. ISBN 8809756258  pp. 275–6.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Enzo Giannelli. "Gianfranco Manfredi". Gino Castaldo (edited by). Dizionario della canzone italiana. Curcio Editore, 1990. pp. 973–4.

Vanjske poveznice