Ghost Reveries

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Ghost Reveries
220px
Opeth (studijski album)
Žanr progresivni death metal, progresivni rock
Objavljen 29. kolovoza 2005.
Snimanje 15. ožujka – 1. lipnja 2005.
Studio Fascination Street Studios (Örebro, Švedska)[1]
Trajanje 66:49
Izdavač Roadrunner
Producent(i) Jens Bogren, Mikael Åkerfeldt
Recenzije
Kronologija albuma – Opeth
Damnation
(2003.)
Ghost Reveries
(2005.)
The Roundhouse Tapes
(2007.)
{| class="infobox" style="width: 22em; text-align: left; font-size: 88%" cellspacing="2" “{{{ime_singla}}}”
{{{ime_glazbenika}}}
Singl

|} Ghost Reveries osmi je studijski album švedskog heavy metal sastava Opeth. Diskografska kuća Roadrunner Records objavila ga je 29. kolovoza 2005., kojoj je to bio prvi objavljeni album grupe.[2]

O albumu

Ghost Reveries prvi je album skupine na kojem je kao trajni član nastupao klavijaturist Per Wiberg (iako je Wiberg već svirao klavijature na koncertnim nastupima sastava u doba objave DVD-a Lamentations) i posljednji na kojem su nastupali bubnjar Martin Lopez i dugogodišnji gitarist grupe Peter Lindgren.[3]

Jedini singl s albuma skladba je "The Grand Conjuration" za koju je objavljen i glazbeni spot, iako je otprilike polovina skladbe izuzeta iz videozapisa zbog duljine njezina trajanja. Lopez se ne pojavljuje u videu jer je u to vrijeme bio bolestan, pa ga je na neko vrijeme zamijenio Gene Hoglan.[4]

Pjesme za Ghost Reveries su, prvi put od albuma Still Life, skladane i napisane prije Opethova odlaska u studio, zbog čega su članovi grupe dobili tri tjedna za probe i usavršavanje izvedbe pjesama u studiju. Skupina je izvorno trebala odabrati jedan od dva ponuđena studija za snimanje uratka; mogla je odabrati ili Fascination Street Studios u Örebru u Švedskoj ili Sonic Ranch u Tornillu u Teksasu. Na koncu je odabrala Fascination Street Studios jer je studio bio bliži domovima njezinih članova.

Glazbeni stil

Ghost Reveries izvorno je trebao biti konceptualni album koji bi činilo nekoliko povezanih pjesama o nemiru čovjeka nakon počinjenja nerazumnog djela, simbolizirana kao njegovo ubijanje vlastite majke. Međutim, Mikael Åkerfeldt komentirao je:

„S tekstualnog sam gledišta namjeravao napisati okultno konceptualno djelo i na početku je sve išlo prema planu – napisao sam nekoliko veoma zlih tekstova za pjesme kao što su "The Baying of the Hounds" i "Ghost of Perdition", no kasnije sam napisao [pjesmu] "Isolation Years" čiji tekst nije imao nikakve veze s namjeravanim konceptom, ali mi se toliko svidjela da sam odlučio popustiti na ideji koncepta u korist tog jednog teksta. Zašto sam se odlučio baviti okultnom tematikom? Pa, uvijek me zanimala, pogotovo sotonizam i takve stvari. Proučavao sam neke knjige koje je, začudo, moja supruga imala u svojoj kolekciji; knjige kao što su "Sotonine sluge" i "Vračanje i čarobnjaštvo"[nb 1] plus još nekoliko [sličnih] knjiga. Smatrao sam da bi moglo biti zanimljivo vidjeti što bi odrasli um tridesetijednogodišnjaka mislio o toj temi nasuprot [razmišljanju] šesnaestogodišnjeg klinca koji je znao pozirati ispred svojeg Bathoryjeva postera. Iskreno, vrlo sam zadovoljan njima [pjesmama] i one su.....zle![5]
Album samo djelomično prikazuje koncept, koji nije potpuno pjesnički uređen kao što je bio slučaj na prethodnim albumima kao što su Still Life i My Arms, Your Hearse.

Pjesma "The Baying of the Hounds" djelomično je nadahnuta tekstom pjesme "Diana" s Comusovog albuma First Utterance.

Naslovnica

Naslovnica za album izrađena je nakon dovršetka albuma. U vezi nje Åkerfeldt je izjavio:

„Tražio sam neki drvorez srednjovjekovnog izgleda, pa smo ja i Peter posjetili Kraljevsku knjižnicu u Stockholmu u potrazi za [nekakvom] zlom (aha!) slikom, no to je bilo poput traženja igle u plastu sijena. Nismo mogli pronaći nijednu. U međuvremenu sam primio nekoliko slika koje mi je poslao dobri stari Travis Smith. I kao što je uobičajeno za gospodina Smitha, on je genij...slike svijeća jednostavno su me oborile s nogu...to je naslovnica, jebeš drvoreze! Obožavam ju! To je vjerojatno najviše gotička naslovnica koju smo ikad imali, zar ne?”


Objava

Ghost Reveries objavljen je 29. kolovoza 2005. u Europi i dan kasnije u Sjevernoj Americi.

Roadrunner Records objavio je 31. listopada 2006. posebnu inačicu albuma; ta verzija albuma objavljena je u digipak formatu i sadrži CD i DVD, s novom naslovnicom i proširenom knjižicom albuma, koja se sastoji od dodatnih ilustracija i Åkerfeldtova pisma. CD sadrži izvorne pjesme s albuma, ali i obradu Deep Purpleove pjesme "Soldier of Fortune" kao bonus pjesmu koju je grupa snimila uživo s novim bubnjarom Martinom Axenrotom. DVD sadrži Dolby 5.1 miks prostornog zvuka (uz iznimku bonus pjesme), dokumentarni film u trajanju od 40 minuta i glazbeni spot za skladbu "The Grand Conjuration". Taj dokumentarni film prati stvaranje Ghost Reveriesa, dajući uvid u svakodnevni život skupine iza kulisa za vrijeme snimanja i turneje.[6]

Skladba "Ghost of Perdition" uključena je i u glazbenu podlogu videoigre Saint's Row 2 na radiostanici Krunch 106.66.[7] Od 29. studenog 2011. pjesma je također dostupna za preuzimanje za videoigru Rock Band 3. "The Grand Conjuration" uključena je u glazbenu podlogu videoigre Sleeping Dogs na radiostanici Roadrunner Recordsa.

Popis pjesama

Tekstovi i glazba: Mikael Åkerfeldt[8]

Br. Skladba Trajanje
1. "Ghost of Perdition"   10:29
2. "The Baying of the Hounds"   10:41
3. "Beneath the Mire"   7:58
4. "Atonement"   5:24
5. "Reverie/Harlequin Forest[nb 2]"   12:43
6. "Hours of Wealth"   5:21
7. "The Grand Conjuration"   10:21
8. "Isolation Years"   3:52
66:49

Recenzije

Ghost Reveries dobio je uglavnom vrlo dobre kritike i pojavio se na 64. mjestu ljestvice Billboard 200.[9]

Osoblje

Opeth
Ostalo osoblje

Izvori

Bilješke

  1. Izvorno poimence "Servants of Satan" i "Witchcraft and Sorcery"
  2. "Reverie" se pojavljuje nakon pet minuta i dvadeset i četiri sekunde u pjesmi "Atonement". Na inačici na CD-u pojavljuje se u pregap traci između skladbi "Atonement" i "Harlequin Forest". Na digitalnoj inačici pregap traka jednostavno je dodana na završetak "Atonementa", čineći tako tu skladbu duljom za minutu i četiri sekunde.

Vanjske poveznice