Geomagnetski inducirana struja
Geomagnetski inducirana struja (engl. geomagnetically induced currents - GIC) utječe na normalan rad veoma dugih električnih vodiča, uslijed geomagnetske oluje. Za vrijeme geomagnetske oluje električna struja u magnetosferi i ionosferi doživljava promjene, a mijenja se i Zemljino magnetsko polje.
Rizik za infrastrukturu
Za vrijeme geomagnetskih oluja u vodičima se stvara geomagnetski inducirana struja. Najviše problema imaju vrlo dugi dalekovodi u Kini, Sjevernoj Americi i Australiji, dok su Europski dalekovodi puno kraći. Osim toga, ona se javlja i kod električnih generatora i transformatora, koji mogu biti dodatno zagrijani i sigurnosne sklopke ih mogu izbaciti iz rada. Postoje zaštitne mjere kao ukopavanje prijenosnih linija u zemlju, postavljanje gromobrana na dalekovode, smanjenje napona na transformatoru, korištenje kabela kraćih od 10 km.
Dana 13. ožujka 1989., geomagnetska oluja je uzrokovala izbacivanje električne mreže u Quebecu, 6 milijuna ljudi je ostalo bez električne struje i to 9 sati.[1] Polarna svjetlost se vidjela i u Teksasu. Geomagnetska oluja je nastala zbog koronalnog izbacivanja masa, koje je primjećeno 9. ožujka 1989.[2]
Izvori
- ↑ "Scientists probe northern lights from all angles". Canadian Broadcasting Company - CBC. 22. listopada 2005.. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. veljače 2007.. http://www.cbc.ca/health/story/2005/10/22/northern_lights_051022.html Pristupljeno 19. ožujka 2011.
- ↑ "Earth dodges magnetic storm". New Scientist. 24. lipnja 1989.. http://www.newscientist.com/article/mg12216702.200-earth-dodges-magnetic-storm-.html