Toggle menu
310,1 tis.
45
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Genetičko podrijetlo

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Pogledati i: Genetičko podrijetlo Hrvata


Genetičko podrijetlo nekog naroda čini dio povijesti naroda i posljedica je seljenja i porasta brojnosti populacija. Otkrića o genetičkoj strukturi pojedinih naroda pokazuju da treba razlikovati genetičko podrijetlo naroda od stvaranja političkih naroda/nacija (etnogeneze). To su odvojeni procesi, ali utvrđivanje genetičkog podrijetla pomaže u razumijevanju povijesti i političkog oblikovanja naroda.

Područje istraživanja genetičkog podrijetla populacija, odnosno naroda, počinje se prema kovanici Colina Renfrewa nazivati arheogenetikom.


Genetičko podrijetlo i genetička povijest

Prema I. Juriću, genetičko podrijetlo treba razlikovati od genetičke povijesti. Genetičko podrijetlo obuhvaća genetičku strukturu populacije i poznavanje događaja i procesa koji su do takve strukture doveli. Genetička struktura neke populacije je zbroj postotaka nekoga gena (haplotipa) koji je molekularno-genetičkim analizama utvrđen na uzorku pojedinaca (ne analiziraju se cijele populacije nego uzorci iz populacije).

Genetička povijest naroda pokazuje se isključivo kao posljedica pojave novih gena i nestajanja starih gena - to je evolucija nastajanja gena koji čine strukturu neke populacije pa i svih stanovnika Zemlje.


Proučavanje genetičkog podrijetla

Geni koji se ne rekombiniraju

Na putu razvoja genetičkih znanja o podrijetlu, prvo pitanje koje je tražilo odgovor bilo je: postoje li geni koji se ne mijenjaju kroz slijed muških i ženskih naraštaja i postoje li analitičke molekularne metode kojima se takvi geni mogu otkriti? To znači da se pitamo postoje li geni koje nose današnji stanovnici našeg planeta, a da su ih sigurno imali i njihovi roditelji i djedovi, odnosno i njihovi preci koji su živjeli u dalekoj prošlosti. Iako se mijenjao (mutirao), taj je gen cijelo to vrijeme ostao na svojem stalnom mjestu (lokusu) na kromosomu. Kada se otkrije slijed tih mutacija, upravo se s pomoću nastajanja te različitosti na istom mjestu (lokusu) otkrivaju geografska ishodišta tih gena i njihove migracije.

Geni koji nam to omogućuju nazivaju se haplotipovi, odnosno haplogrupe i u njih spadaju:

  • geni koji se ne rekombiniraju i nalaze se na posebnom dijelu Y kromosoma (NRY),
  • geni koji se ne rekombiniraju i nalaze se u citoplazmi, a ne u staničnoj jezgri, a to su mitohondrijski geni.

Odgovor na pitanje o podrijetlu traži se za pojedinca. Budući da skup pojedinaca čini populaciju, spoznaja o podrijetlu grupe pojedinaca omogućuje donošenje zaključaka o podrijetlu cijele populacije.

Dinamika brojnosti stanovništva

Drugo pitanje na koje je trebalo odgovoriti ticalo se dinamike brojnosti stanovništva, odnosno tražio se odgovor na pitanje: kako, zašto, gdje i u koje je vrijeme brojnost stanovništva rasla? Odgovor na ta pitanja zahtijevao je otkrivanje i razumijevanje početka i širenja neolitske revolucije, odnosno razumijevanje početaka proizvodnje hrane i načina geografskog širenja proizvodnje hrane.

Literatura

  • I. Jurić: Genetičko podrijetlo Hrvata - Etnogeneza i genetska otkrića, 2003.