De Brevitate Vitae (O kratkoći života) pjesma je na latinskom jeziku proglašena za studentsku himnu u mnogim europskim zemljama. Na mnogim sveučilištima ovu himnu pjevaju na svečanostima dodjele diploma.
Melodija je preuzeta od jedne srednjovjekovne himne koju je napisao Strada, bolonjski biskup, 1267. godine.
Himna je također poznata i po svom prvom stihu: Gaudeamus igitur, ili samo Gaudeamus. Postoji više inačica himne.
Johannes Brahms ubacio je ovu himnu u završni dio svoje Akademske festivalske uvertire.
Na latinskom
Gaudeamus igitur,
iuvenes dum sumus;
Post iucundam iuventutem,
post molestam senectutem
nos habebit humus.
Ubi sunt, qui ante nos
in mundo fuere?
Vadite ad superos,
Transite ad inferos
ubi iam fuere.
Vita nostra brevis est,
brevi finietur.
Venit mors velociter,
rapit nos atrociter,
nemini parcetur.
Vivat academia,
vivant professores,
vivat membrum quodlibet,
vivant membra quaelibet,
semper sint in flore!
Vivant omnes virgines
faciles, famosae!
Vivant et mulieres,
tenerae, amabiles,
bonae, laboriosae!
Vivat et res publica,
Et qui illam regit,
vivat nostra civitas,
maecenatum caritas,
quae nos hic protegit!
Pereat tristitia,
pereant osores,
pereat diabolus,
quivis antiburschius
atque irrisores!
Inačica na hrvatskom
U veselju živimo,
dok smo tako mladi;
jer kad divna mladost prođe,
pa nam kruta starost dođe
shrvat će nas jadi.
Oni, što su živjeli
od nas mnogo prije
leže već u zemlji davno ...
Neke b'jedno, neke slavno
grobni hum sad krije.
Naš taj v'jek je kratak baš,
vrlo brzo svrši,
uz to pun je tuge, muke;
smrt svud pruža gadne ruke,
da nam život skrši.
Stog' nek žive škole sve,
profesori s njima ...
Bog poživi i nas đake,
prisutne sve veseljake,
koliko nas ima!
Živile sve ženice,
nježne, zgodne, mile,
neka žive djeve mlade,
jer nam one život slade,
kao bajne vile.
Živila nam država
i naš vladar blagi,
uz to neka još zaori:
Živili nam dobrotvori
ljubljeni i dragi!
Tugu mi ne volimo;
nek je nosi vrag ...
U veselju i bez jada
nek nam kliče duša mlada
to je naše pravo!
Zdravo! Zdravo! Zdravo!