GSLV Mark III

Geosinkrona raketa za lansiranje satelita Mark III ( GSLV Mk III ), trostupanjska raketa za lansiranje srednjeg podizanja koju je razvila Indijska organizacija za svemirska istraživanja (ISRO). Prvenstveno dizajniran za lansiranje komunikacijskih satelita u geostacionarnu orbitu, identificiran je i kao lansirno vozilo za misije s posadom u okviru indijskog programa ljudskih svemirskih letova i namjenskih znanstvenih misija poput Chandrayaan-2. GSLV Mk III ima veću nosivost od GSLV Mk II sličnog naziva. .

Datoteka:GSLV Mk III Lift Off 1.jpg

Prvi orbitalni let GSLV Mk III

Datoteka:02 GSLV Mk III D2 with GSAT-29 on Second Launch Pad of Satish Dhawan Space Centre, Sriharikota (SDSC SHAR).jpg

GSLV Mk III D2 / GSAT-29 na drugoj lansirnoj rampi svemirskog centra Satish Dhawan, Sriharikota (SDSC SHAR).

Datoteka:GSLV Mk III M1, Chandrayaan-2 Lifting off 01.jpg

Prvi operativni let GSLV Mk III, koji je nosio Chandrayaan-2

Nakon nekoliko odgoda i suborbitalnog probnog leta 18. prosinca 2014., ISRO je uspješno izveo prvo orbitalno probno lansiranje GSLV Mk III 5. lipnja 2017. iz svemirskog centra Satish Dhawan, Andhra Pradesh.

U lipnju 2018. kabinet Unije odobrio je 43,38 milijardi ₹ (540 milijuna USD) za izgradnju 10 raketa GSLV Mk III u razdoblju od pet godina.

GSLV Mk III lansirao je CARE, indijski eksperimentalni modul za izvlačenje svemirske kapsule, Chandrayaan-2, drugu indijsku lunarnu misiju, a koristit će se za nošenje Gaganyaana, prve misije s posadom u okviru indijskog Programa ljudskih svemirskih letova. U listopadu 2021., dobavljač globalnih komunikacijskih satelita OneWeb sa sjedištem u Velikoj Britaniji sklopio je ugovor s ISRO-om o lansiranju OneWeb satelita na GSLV Mk III zajedno s PSLV-om.

Razvoj

ISRO je u početku planirao dvije porodice lansera, Polar Satellite Launch Vehicle za nisku Zemljinu orbitu i polarna lansiranja i veće Geosinkrono Satellite Launch Vehicle za korisne terete u geostacionarnu orbitu za prijenos (GTO). Vozilo je rekonceptualizirano kao snažniji lanser kako se mijenjao mandat ISRO-a. Ovo povećanje veličine omogućilo je lansiranje težih komunikacijskih i višenamjenskih satelita, buduća međuplanetarna istraživanja i bit će ocijenjena od ljudi za lansiranje misija s posadom. Razvoj GSLV Mk III započeo je početkom 2000-ih, a prvo lansiranje planirano je za 2009.-2010. Neuspješno lansiranje GSLV D3, zbog kvara u kriogenom gornjem stupnju, odgodilo je program razvoja GSLV Mk III. GSLV Mk III, iako dijeli ime s GSLV-om, ima različite sustave i

Dizajn vozila

Prvi stupanj sastoji se od dva S200 solid motora, također poznatih kao Large Solid Boosters (LSB) pričvršćenih na jezgru. Svaki booster širok je 3,2 metra , dugačak 25 metara i nosi 207 tona pogonskog goriva na bazi polibutadiena s hidroksilnim završetkom (HTPB) u tri segmenta s kućištima izrađenima od maraging čelika M250. To je najveći pojačivač na kruto gorivo nakon Space Shuttlea SRB i Ariane 5 SRB. Fleksibilne mlaznice mogu se vektorirati do ±8° pomoću elektro-hidrauličkih pokretača koji rade u načinu ispuhivanja i koriste se za kontrolu vozila tijekom početne faze izrona. Hidraulička tekućina za rad ovih aktuatora pohranjuje se u vanjsko postavljenom cilindričnom spremniku na dnu svakog boostera. Ovi pojačivači gore 130 sekundi i proizvode prosječni potisak od 3.578,2 kilonewtona i vršni potisak od 5.150 kilonewtona.

Drugi stupanj, označen L110, stupanj je na tekuće gorivo visok 21 metar i širok 4 metra i sadrži 110 metričkih tona nesimetričnog dimetilhidrazina (UDMH) i dušikovog tetroksida ( N2O4). Pokreću ga dva motora Vikas 2, od kojih svaki stvara potisak od 766 kilonewtona , što daje ukupni potisak od 1.532 kilonewtona. L110 je prvi indijski klasterni motor na tekuće gorivo. Motori Vikas koriste regenerativno hlađenje, osiguravajući poboljšanu težinu i specifični impuls u usporedbi s ranijim indijskim raketama. Svaki Vikas motor može se zasebno postaviti na kardan za kontrolu nagiba, skretanja i okretanja vozila. Jezgreni stupanj L110 pali se 114 sekundi nakon polijetanja i gori 203 sekunde. Budući da je stupanj L110 osvijetljen zrakom, njegovi motori trebaju zaštitu tijekom leta od ispušnih plinova operativnih pojačivača S200 i obrnuti protok plinova 'sustavom zatvaranja mlaznica' koji se izbacuje prije paljenja L110.

Kriogeni gornji stupanj, označen C25, promjera je 4 metra i dugačak 13,5 metara i sadrži 28 metričkih tona pogonskog goriva LOX i LH2, pod tlakom helija pohranjenog u potopljenim bocama. Pokreće ga jedan motor CE-20, koji proizvodi 200 kN (45 000 lbf) potiska. CE-20 je prvi kriogeni motor razvijen u Indiji koji koristi plinski generator, u usporedbi s motorima s postupnim izgaranjem koji se koriste u GSLV.

CFRP kompozitni omotač nosivosti ima promjer od 5 metara i obujam korisnog tereta od 110 kubičnih metara.

Povijest lansiranja

Broj leta	Datum/vrijeme ( UTC )	Raketa, </br> konfiguracija	Mjesto lansiranja	nosivost	Masa korisnog tereta	Orbita	Korisnik
x	18. prosinca 2014 04:00	LVM3-X	Druga lansirna rampa	Eksperiment ponovnog ulaska u atmosferu modula posade (CARE)	3,775 kg (8,322 lb)	Sub-orbitalni	ISRO
	Sub-orbitalni razvojni probni let s nefunkcionalnim kriogenim stupnjem
D1	5. lipnja 2017 11:58	Mk III	Druga lansirna rampa	GSAT-19	3,136 kg (6,914 lb)	GTO	INSAT
	Prvo probno orbitalno lansiranje s funkcionalnim kriogenim stupnjem
D2	14. studenog 2018 11:38	Mk III	Druga lansirna rampa	GSAT-29	3,423 kg (7,546 lb)	GTO	INSAT
	Drugi orbitalni probni let. Jezgra L110 koristila je nadograđene Vikas motore s većim potiskom.
M1	22. srpnja 201909:13	Mk III	Druga lansirna rampa	Chandrayaan-2	3,850 kg (8.490 lb)	EPO	ISRO
	Prvi operativni let GSLV MK-III.