Etimologija
Forkovo je ime vjerojatno asocijacija na riječ "foka" (grč. phokes = "tuljan"). Na grčkom, ime mu se piše Φόρκυς. Druga imena: Forkos, Forkus, Forkun.
Karakteristike
Fork je prikazivan na rimskim mozaicima kao bog sive kose, "morski starac", s ribljim repom, slično Tritonu ili Nereju. Njegov je atribut bila baklja. Na mozaiku iz Antiohije, iz 4. st., prikazan je u pratnji Nerejide Dinamene, a na drugom mozaiku iz kasnijeg rimskog razdoblja Fork je prikazan s crvenom kožom, vijencem od morske trave i rogovima koji podsjećaju na račja kliješta, dok u ruci nosi baklju i kutiju soli. Na istom mozaiku, na njegovom repu sjedi njegova žena. Homer u Odiseji govori da je luka na Itaci posvećena Forku, kao i jedna špilja, također na tom otoku.
Mitologija
Bog Fork
Fork je rođen iz veze Geje, Majke Zemlje, koja se zaljubila u svog sina, Ponta od Mora. Vjenčali su se nakon Uranove kastracije. Heziod nabraja djecu Ponta i Geje, morske bogove: Nerej, "veliki Taumant", "ponosni Fork", "lijepo-obrazna Keta" i Euribija. U orfičkim himnama, Fork je sin Okeana i Tetije, starih Titana.
Djeca
Fork je oženio svoju sestru Ketu, te su mu se rodile Greje, božice stare od rođenja, ali su nazvane prekrasnima; zatim Gorgone, ružne vještice koje svojim pogledom pretvaraju ljude u kamene kipove; Ehidna, divovska zmija s glavom ljupke nimfe; te zmaj Ladon, kojeg je Hera poslala da čuva zlatne jabuke u vrtu Hesperida, koje joj je dala njezina baka Geja. Apolodor još kaže i da je čudovišna Skila Forkova kćer, Homer dodaje Tusu, prelijepu nimfu koja je Posejdonu rodila Kiklopa Polifema.
Smrtnik Fork
U Ilijadi, Fork je također ime jednog ratnika, koji je nazvan u čast morskog boga, a ubio ga je grčki junak Ajant.