Fizičko sputavanje bolesnika

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Datoteka:PinelRestaint.jpg
Primjer fizičkog sputavanja bolesnika.

Fizičko sputavanje pacijenata ili fizičko ograničavanje pacijenata postupak je kojim se u zdravstvenoj skrbi privremeno ograničava sloboda kretanja pacijenta. Može obuhvaćati fizičko pridržavanje ili uporabu pomagala, primjerice sigurnosnih pojaseva i remenja. Ograničavanje pomagalima naziva se i mehaničko sputavanje ili fiksacija. U hrvatskoj bolničkoj praksi pojavljuje se i naziv humano sputavanje.[1][2]

U jedinicama intenzivnog liječenja fizičko se sputavanje katkad primjenjuje kod izrazito uznemirenih ili dezorijentiranih pacijenata, primjerice pri deliriju, kada postoji neposredna opasnost od ozljede ili izvlačenja cijevi za disanje, katetera ili drugih pomagala potrebnih za liječenje. Smjernice za intenzivno liječenje preporučuju primjenu tek kao krajnju mjeru, u najmanjoj potrebnoj mjeri i što kraće.[3][4]

Fizičko ograničavanje primjenjuje se i na drugim bolničkim odjelima. Ovisno o svrsi uporabe, u ograničavajuća sredstva mogu se ubrojiti i ograde kreveta koje pacijentu onemogućuju samostalan izlazak. U psihijatriji fizičko se sputavanje razmatra kao mjera prisile pri neposrednoj opasnosti za pacijenta ili druge osobe. Psihijatrijski standardi razlikuju fizičko pridržavanje, mehaničko sputavanje, kemijsko sputavanje i izdvajanje pacijenta u zasebnu prostoriju.[5][1]

U istraživanjima u jedinicama intenzivnog liječenja fizičko sputavanje povezano je s ozljedama kože, delirijem i psihičkim posljedicama, uključujući simptome posttraumatskog stresnog poremećaja.[6]

Pravilnik o akreditacijskim standardima za bolničke zdravstvene ustanove uređuje ograničavanje i odvajanje pacijenata u sklopu standarda o pravima pacijenata. Predviđa primjenu radi neposredne fizičke sigurnosti kada su manje ograničavajući postupci nedjelotvorni. Bolnica mora urediti način nadzora i procjene pacijenta, evidentirati primjenu u medicinskoj dokumentaciji te prekinuti mjeru čim je to moguće.[7]

Posebne odredbe za osobe s težim duševnim smetnjama sadržane su u Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama i pripadajućem pravilniku. Zakon dopušta mjere prisile iznimno, kada su jedino sredstvo za otklanjanje neposredne opasnosti kojom osoba ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život ili zdravlje. Propisuje praćenje osobe za vrijeme primjene mjere i bilježenje razloga, načina i trajanja mjere u medicinskoj dokumentaciji.[8]

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Means of restraint in psychiatric establishments for adults: Revised CPT standards. Vijeće Europe 0. 21. ožujka 2017 1. Pristupljeno 10. studenoga 2026.
  2. ↑ Izvješće o radu Pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2023. godinu. Pravobranitelj za osobe s invaliditetom 0. Pristupljeno 10. studenoga 2026.
  3. ↑ Physical Restraints in critical care. Intensive Care Society 0. 1. ožujka 2021 1. Pristupljeno 10. studenoga 2026.
  4. ↑ Position Statement of ISCCM Committee on Weaning from Mechanical Ventilator. Indian Journal of Critical Care Medicine 0. Pristupljeno 10. studenoga 2026.
  5. ↑ Interventions for preventing and reducing the use of physical restraints of older people in hospital. Cochrane 0. Pristupljeno 10. studenoga 2026.
  6. ↑ Adverse events related to physical restraint use in intensive care units: A review of the literature. Journal of Intensive Medicine 0. 2024 1. Pristupljeno 10. studenoga 2026.
  7. ↑
    • Nepoznat parametar: at

  8. ↑ Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, Narodne novine 76/2014, članci 60.–64. i Pravilnik o vrstama i načinu primjene mjera prisile prema osobi s težim duševnim smetnjama, Narodne novine 16/2015. Preuzeto 10. studenoga 2026.