Toggle menu
243,8 tis.
68
18
626 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Fine mrtve djevojke (predstava)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Fine mrtve djevojke hrvatska je predstava nastala po tekstu Mate Matišića u režiji Dalibora Matanića.[1] Zbog kontroverzne zabrane plakata predstave, prometnula se u jednu od najkontroverznijih predstava novije hrvatske kazališne povijesti.

Pozadina

I deset godina nakon premijere filma, "Fine mrtve djevojke" ukazuju se ne samo kao jedan od prvih naslova suvremene hrvatske kinematografije, već i kao još uvijek točna dijagnoza lica i naličja "hrvatskog danas", s mnogim njegovim (našim) "-fobijama", "-ginijama", i "-izmima". Komornost ovoga filma pak, njegova sabitost, snažni likovi i arhetipski sukobi što ih oni sa sobom donose, primakle su ga pozornici.
— Gavella.hr[1]

Predstava je nastala deset godina nakon istoimenog filma Dalibora Matanića. Razlog za postavljanje predstave autori su objasnili relevantnošću teksta i danas. Predstava ipak nije preslik filma, već se film koristiti tek kao polazišna točka za ispitivanje stanja u kojem se nalazi hrvatsko društvo.[1]

16. siječnja 2016. godine svečano je izvedena 50. izvedba predstave.

Kontroverze

Gradonačelnik Milan Bandić, na zahtjev Katoličke crkve, zabranio je plakat predstave koji je prikazivao dvije Bogorodice u zagrljaju čime je pokrenuo val reakcija nezadovoljnih umjetnika, te mnoge reakcije građana koji su danima pisali kazalištu Gavella osuđujući ili dajući im podršku, ali i umjetnika i ostalih intelektualaca koji su pisali pisma javnosti osuđujući cenzuru.[2][3] Redatelj Oliver Frljić, reagirao je otkazivanjem suradnje u Gavelli, osuđujući potez ravnatelja kazališta koji je podlegao cenzuri i povukao plakat.[3]

Reakcije

Brojne kontroverze donijele su predstavi mnoge rasprodane izvedbe te je predstava u vrlo kratkom roku postala jedna od najgledanijih predstava u povijesti kazališta Gavella.[2] Autorski tim pokazao je hrabrost i u jeku referenduma o ustavnoj definiciji braka, dajući podršku LGBT zajednici tako što su se na poklonu publici glumice Nataša Janjić i Ivana Roščić poljubile, a glumica Nela Kocsis je otkrila svoje grudi na kojima je velikim crvenim slovima pisalo: "protiv."

Autorski tim

Redatelj: Dalibor Matanić
Scenograf: Deni Šesnić
Kostimografkinja: Ana Savić Gecan
Asistentica kostimografkinje: Morana Cerovec
Autori glazbe: Pavao Miholjević, Jura Ferina
Suradnica za pokret: Irma Omerzo
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Fotografije: Jasenko Rasol
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić

Glumačka postava

Iva, studentica: Ivana Roščić
Marija, studentica: Nataša Janjić Lokas
Olga: Biserka Ipša
Blaž: Darko Milas
Daniel, mladić u najboljim godinama: Živko Anočić
Lidija: Nela Kocsis
Susjed Lasić, ratni veteran: Franjo Dijak
Gospođa Lasić: Ana Kvrgić
Doktor Perić, ginekolog: Filip Šovagović
Ivica: Janko Rakoš
Nepoznati muškarac, tj. Ante: Nenad Cvetko
Inspektor: Sven Medvešek
Dalibor: Đorđe Kukuljica

Nagrade

20. Međunarodni festival malih scena, Rijeka
– nagrada "Veljko Maričić" za najboljeg mladog glumca: Živko Anočić
– nagrada "Veljko Maričić" za najbolju epizodnu ulogu: Nela Kocsis
– nagrada "Veljko Maričić" za najbolji suvremeni dramski tekst: Mate Matišić
37. Dani satire Fadila Hadžića, Zagreb
– nagrada za najbolju režiju: Dalibor Matanić
– nagrada “Ivo Serdar” za ulogu najbolje prihvaćenu od publike: Nela Kocsis
– glumačka nagrada: Živko Anočić
21. Nagrada hrvatskog glumišta, Zagreb
– za najbolji praizvedeni suvremeni hrvatski dramski tekst: Mate Matišić
21. Festival glumca
- nagrada "Fabijan Šovagović" za najbolju glumicu: Nela Kocsis

Kritike

Kritike predstave su većinom bile vrlo dobre.[1]

Oni koji mrze, tu je predstava posve jasna, nepovratno uništavaju sami sebe. U tome su sadržani ogromna toplina i humanizam Matišićeva rukopisa, kao i kvaliteta Matanićeve režije.

— Nataša Govedić, Novi list

Izvori

Vanjske poveznice

Fine mrtve djevojke – gavella.hr