Figura (likovna)
Figura u likovnoj umjetnosti je prikaz ljudskog lika (figure), rjeđe životinje ili nekog fantastičnog bića na slici ili u skulpturi (cijeli lik, polufigura, poprsje, torzo ili samo glava).
Figura kao likovni motiv javlja se od paleolitika (kadšto je simbol, alegorija ili personifikacija).[1]
Polufigura, uobičajena na ikonama, religioznim slikama i portretima, prikazuje figuru od struka naviše.
Akt je prikaz nagog ljudskog tijela u različitim položajima, pokretima i držanjima, izrazito prisutan u Zapadnjačkoj umjetnosti.[2]
Stafaž (fr. staffage za "pribor" ili "ukras") se u slikarstvu odnosi na sve ljudske i životinjske figure u slici, posebno u pejzažima, koje ne zauzimaju glavno mjesto u djelu.
Dugo je vremena utvrđivanje proporcija ljudskih figura, iz perspektive ideala (likovni kanon), često utemeljenog na klasičnoj antici, zauzimalo važno mjesto u likovnoj umjetnosti. Skraćivanje u figurativnoj umjetnosti je primjena perspektive na ljudsku figuru i druge oblike čije su proporcije poznati gledatelju, kako bi se postigla drmatičnost i/ili pokazala umjetnička vještina.[3]
Poveznice
Izvori
| |||||
- ↑ figura, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 10. srpnja 2026.
- ↑ Kenneth Clark, The Nude: A Study in Ideal Form, Princeton University Press, 1956. ISBN 0-691-01788-3 (eng.)
- ↑ Anne Souriau (ur.), Vocabulaire d'esthétique: par Étienne Souriau (1892-1979) [Vokabular estetike: autora Étiennea Souriaua (1892.-1979.)], 3 izd., Quadrige, Pariz, 2010. (1. izd. 1990.) ISBN 978-2-13-057369-2 (fra.)