Euzebije Ostrogonski
| Euzebije Ostrogonski | |
|---|---|
| Euzebije Ostrogonski | |
| Rođen | 1200. Ostrogon |
| Preminuo | 20. siječnja 1270. Pilisszentkereszt |
| Beatificiran | 16. studenoga 2004. |
| Slavi se u | Rimokatolička crkva |
| Zaštitnik | Pustinjaka |
Euzebije Ostrogonski (Ostrogon, oko 1200. – Pilisszentkereszt, 20. siječnja 1270.) bio je mađarski svećenik, kanonik, pustinjak, osnivač Reda sv. Pavla Prvog Pustinjaka i blaženik Katoličke Crkve.[1]
Životopis
Euzebije je rođen u Ostrogonu oko 1200. godine. Potjecao je iz bogate obitelji. Nakon što je primio svećeničko zaređenje, postao je kanonik u ostrogonskoj katedrali. Godine 1216., nakon što je dobio dopuštenje biskupa, započeo je pustinjački život na gori Pilis. Godine 1246. odrekao se kanonika, a zatim se nastanio s braćom pustinjacima u blizini Pilisszántóa.
Oko 1246. godine osnovao je zajednicu u samostanu posvećenom Svetom Križu, za koju je preuzeo pravilo pustinjaka iz samostana na Gori Svetog Jakova (kojeg je 1225. godine osnovao biskup Bartolomej iz Pečuha). Oko 1250. godine dva su se samostana spojila. Godine 1256. izabran je za prvog provincijala pavlinskog reda. Godine 1262. Euzebije je zatražio od pape Urbana IV. odobrenje novoosnovane monaške zajednice, ali zbog nedostatka sredstava nije dobio odobrenje (to se dogodilo tek 1308. godine). Tradicija govori o snu bl. Euzebija koji je vidio mnogo malih plamičaka koji se sabiru u jedan veliki plamen koji je Bogu po volji.
Euzebije je umro 20. siječnja 1270. u Pilisszentkeresztu. Pokopan je u lokalnoj crkvi Svetog Križa. Tijekom 150-godišnje turske okupacije Ugarsko - Hrvatskoga Kraljestva, crkva Svetog Križa i njegov grob su uništeni.
Dana 16. studenog 2004. Kongregacija za bogoslužje i disciplinu sakramenata, odobrivši novi liturgijski kalendar otaca pavlina, dopustila je uvrštavanje blagdana blaženog Euzebija iz Ostrogoma 20. siječnja.
Izvori
- ↑ O nama – Pavlini. Pristupljeno 2026-08-20.