Euroobveznica (vanjska obveznica)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Euroobveznica[1], je međunarodna obveznica denominirana u valuti koja nije izvorna u zemlji u kojoj je izdana. Euroobveznice se također naziva vanjskim obveznicama[2] Može se kategorizirati prema valuti u kojoj je izdana. London je jedan od centara tržišta euroobveznica, s tim da je Luksemburg glavni centar za popis tih instrumenata.[3] Euro obveznicama se može trgovati diljem svijeta - primjerice u Singapuru ili Tokiju. Ne smije se miješati sa tzv. Europskim obveznicama, također zvanim euroobveznicama, predloženim obveznicama koje bi bile izdane u eurima a bile bi poduprene od strane svih zemalja Eurozone.[4]

Euroobveznice se nazivaju prema valuti u kojoj su denominirane, na primjer, Euroyen i Eurodollar su obveznice denominirane u japanskim jenima i američkim dolarima. Euroobveznice su prvobitno bile u obliku obveznice na donositelja, plative donositelju i također su bile oslobođene poreza po odbitku. Banka je nositelju kupona plaćala dospjelu kamatu i obično se nije vodila službena evidencija. Riječ ''euro obveznica'' (engl.eurobond) skrojio je Julius Strauss.

Prve euroobveznice izdala je 1963. godine talijanska mreža autocesta Autostrade[5], koja je izdala 60.000 obveznica po cijeni od 250 USD za svaki petnaestogodišnji kredit od 15 milijuna USD, plaćajući godišnji kupon od 5,5%. Emisiju su organizirali londonski bankari grupe S. G. Warburg.[6][7] i kotirale su na Luksemburškoj burzi. Allen & Overy, jedan od londonskih Magic Circle odvjetničkih društava, bili su odvjetnici na transakciji. Njihova je koncepcija uglavnom bila reakcija protiv uvođenja poreza za izravnanje kamata u SAD-u (riječ je o porezu kojim se oporezuje kupnja stranih vrijednosnica, kojeg je uveo Predsjednik John F. Kennedy kako bi američkim investitorima bilo manje profitabilno ulaganje u strane vrijednosne papire)[8]. Cilj poreza bio je smanjiti deficit platne bilance SAD-a smanjenjem američke potražnje za inozemnim vrijednosnim papirima. Pomoću Euroobveznica Amerikanci su mogli zaobići skupi porez, a Europljani su mogli zadržati otvoren pristup američkom kapitalu.

Većina euroobveznica sada su u "elektroničkom", a ne fizičkom obliku. Obveznice se drže i njima se trguje unutar jednog od clearing sustava (najčešći su Euroclear i Clearstream). Kuponi se plaćaju elektroničkim putem koristeći clearing sustave nositeljima euroobveznica (ili na njihovim računima).

Izvori

  1. Euroobveznica - definicija - moj-bankar. https://www.moj-bankar.hr/Kazalo/E/Euroobveznica Pristupljeno 20. rujna 2020. 
  2. Michael Bowe. Eurobonds;. str. 15. ISBN Eurobonds; Michael Bowe. nevaljani ISBN 
  3. Monthly Reports | World Federation of Exchanges. 17. kolovoza 2014.. https://web.archive.org/web/20140817220823/http://www.world-exchanges.org/statistics/monthly-reports Pristupljeno 3. siječnja 2019. 
  4. "Q&A: Bonds, project bonds and eurobonds" (engl.). BBC News. 23. svibnja 2012.. https://www.bbc.com/news/business-11743952 Pristupljeno 3. siječnja 2019. 
  5. "History of the Autostrade Group". Inačica izvorne stranice arhivirana 15. lipnja 2009.. http://www.autostrade.it/en/chi-siamo/storia_index.html?initPos=1 Pristupljeno {{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}. 
  6. "$15M. Autostrade Loan, Consortium Headed By Warburgs". The Times 104 (1446): 568. 19. lipnja 1963.. 10.2307/950033. http://dx.doi.org/10.2307/950033 Pristupljeno 3. siječnja 2019. 
  7. Per H. Hansen (1. ožujka 2012.). "High Financier: The Lives and Time of Siegmund Warburg. By Niall Ferguson. New York: Penguin Press, 2010. xxi + 548 pp. Illustrations, notes, bibliography, index. Cloth, $35.00. ISBN: 978-1-594-20246-9.". Business History Review 86 (01): 193–195. 10.1017/s0007680512000141. http://dx.doi.org/10.1017/s0007680512000141 Pristupljeno 3. siječnja 2019. 
  8. "Subterranean capitalist blues". The Economist. 25. listopada 2013.. 0013-0613. https://www.economist.com/leaders/2013/10/25/subterranean-capitalist-blues Pristupljeno 3. siječnja 2019.