Ernest Panian

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Ernest Panian
Rođenje 10. siječnja 1877.
Smrt 25. travnja 1941.
Zanimanje pravnik, kolekcionar, mecena
Portal o životopisima

Ernest Panian je bio hrvatski pravnik, poduzetnik, kolekcionar i mecena.

Životopis

Rođen je u Metliki 10. siječnja 1877. u obitelji učitelja Josipa i Katarine Panian (r. Strmolić), a umro je u Zagrebu 25. travnja 1941.

Bio je osobni sekretar grofa Istvana Tizse, prijatelj i suradnik Baruna Viktora Gutmanna, zastupnik Banca Commerciale Italiana te International Investiment Co. za kraljevinu SHS, suvlasnik tvrtke »Pruga d.d.« iz Zagreba te viši savjetnik državnih željeznica kao i jedan od četiri državna komesara svih vicinalnih željeznica kraljevine SHS (imenovan 19. svibnja 1919.). [1]

Studij prava završio je u Budimpešti gdje je potom ostao kao pravni savjetnik Austro-Ugarskih željeznica.

Svojim političkim utjecajem pomogao je razriješenju Hrvatsko Ugarskih političkih prijepora i pomogao ponovnoj uspostavi Hrvatske vlasti, Hrvatskog sabora, u studenom 1913. Po raspadu Monarhije donosi svu dokumentaciju o željeznicama u Sloveniji, Hrvatskoj i Vojvodini te brojne katastarske dokumente u Kraljevinu SHS za što je bio nagrađen.

Podigao je 1929. modernističku Vilu Panian u Bosanskoj 10 u Zagrebu koju je po njegovim zamislima projektirao inženjer i graditelj Leo Neuberger, a stepeništa, intarzije i interijere osmislio je i realizirao arhitekt Zdenko Strižić. [2]

Novčano je pomagao brojne hrvatske književnike s kojima je prijateljevao: Nikolu Polića, Janka Polića Kamova, Vladimira Čerinu, Ljubu Wiesnera, i druge. Bio je oženjen s Adelom Panian rođenom Kefer nećakinjom najdugovječnijeg osječkog gradonačelnika Vjekoslava Hengla te kasnije s Franciskom Panian rođenom Schmidt. Otac je hrvatske slikarice Olge Kovalsky (Panian), djed hrvatskog arhitekta Aleksandra Bakala te pradjed hrvatskih umjetnika Ivane Bakal i Borisa Bakala.

Umro je od posljedica perforacije slijepog crijeva i postoperativne sepse u privatnoj poliklinici Senatorij u Klaićevoj ulici (arhitekta Ignjata Fischera) u Zagrebu koje je bio jedan od utemeljitelja.

Pokopan je u obiteljskoj grobnici na Mirogoju. [3]

Izvori