Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ernest Panian

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Ernest Panian
Rođenje 10. siječnja 1877.
Smrt 25. travnja 1941.
Zanimanje pravnik, kolekcionar, mecena
Portal o životopisima

Ernest Panian je bio hrvatski pravnik, poduzetnik, kolekcionar i mecena.

Životopis

Rođen je u Metliki 10. siječnja 1877. u obitelji učitelja Josipa i Katarine Panian (r. Strmolić), a umro je u Zagrebu 25. travnja 1941.

Bio je osobni sekretar grofa Istvana Tizse, prijatelj i suradnik Baruna Viktora Gutmanna, zastupnik Banca Commerciale Italiana te International Investiment Co. za kraljevinu SHS, suvlasnik tvrtke »Pruga d.d.« iz Zagreba te viši savjetnik državnih željeznica kao i jedan od četiri državna komesara svih vicinalnih željeznica kraljevine SHS (imenovan 19. svibnja 1919.). [1]

Studij prava završio je u Budimpešti gdje je potom ostao kao pravni savjetnik Austro-Ugarskih željeznica.

Svojim političkim utjecajem pomogao je razriješenju Hrvatsko Ugarskih političkih prijepora i pomogao ponovnoj uspostavi Hrvatske vlasti, Hrvatskog sabora, u studenom 1913. Po raspadu Monarhije donosi svu dokumentaciju o željeznicama u Sloveniji, Hrvatskoj i Vojvodini te brojne katastarske dokumente u Kraljevinu SHS za što je bio nagrađen.

Podigao je 1929. modernističku Vilu Panian u Bosanskoj 10 u Zagrebu koju je po njegovim zamislima projektirao inženjer i graditelj Leo Neuberger, a stepeništa, intarzije i interijere osmislio je i realizirao arhitekt Zdenko Strižić. [2]

Novčano je pomagao brojne hrvatske književnike s kojima je prijateljevao: Nikolu Polića, Janka Polića Kamova, Vladimira Čerinu, Ljubu Wiesnera, i druge. Bio je oženjen s Adelom Panian rođenom Kefer nećakinjom najdugovječnijeg osječkog gradonačelnika Vjekoslava Hengla te kasnije s Franciskom Panian rođenom Schmidt. Otac je hrvatske slikarice Olge Kovalsky (Panian), djed hrvatskog arhitekta Aleksandra Bakala te pradjed hrvatskih umjetnika Ivane Bakal i Borisa Bakala.

Umro je od posljedica perforacije slijepog crijeva i postoperativne sepse u privatnoj poliklinici Senatorij u Klaićevoj ulici (arhitekta Ignjata Fischera) u Zagrebu koje je bio jedan od utemeljitelja.

Pokopan je u obiteljskoj grobnici na Mirogoju. [3]

Izvori