Erika Krpan
Erika Krpan (Ozalj, 15. kolovoza 1942. – 3. svibnja 2026.), hrvatska glazbena spisateljica, muzikologica, publicistica, glazbena organizatorica, glazbena kritičarka u zlatnom dobu hrvatske glazbene kritike te urednica. Dvjema je godinama predsjedala Hrvatskim društvom skladatelja, gdje je status jedine predsjednice imala sve do svoje smrti.[1]
Životopis
Rodila se je u Ozlju. Završila je Muzičku akademiju. Kao glazbena kritičarka pisala je u tiskovinama iz Zagreba kao što su Vjesnik, Telegram, Hrvatsko sveučilište, Studio, Danas i ina, a u Sloveniji za ljubljansko Delo. Djelovala od 196. pri Muzičkom informativnom centru Koncertne direkcije Zagreb, gdje je radila na izdavaštvu a poslije i predsjedala ustanovom. Manifestaciji Muzičkom biennalu je također pridonijela obnašajući razne poslove od 1975. do 1979., a jedno vrijeme i direktoricom programa. Od 1988. je u časopisu Zvuku bila glavnom i odgovornom urednicom do 1991., a od 1990. do 1992. predsjednicom HDS-a. Od 1998. do 2006. je bila glavnom urednicom časopisa Cantusa, a od 2002. je četiri godine bila urednicom u izdavačkoj kući Cantusu.[1]
Bogat opus čine joj članci, prikazi, radijske i televizijske emisije, kao i znanstvene studije i monografije. Dokumentirala i promicala hrvatsku glazbenu baštinu. Bavila se je hrvatskim glazbenim stvarateljstvom 20. stoljeća, Borisom Papandopulom, Juricom Muraijem, Vladimirom Ruždjakom i dr.[1]
Članica Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatskog muzikološkog društva.[1]
Nagrade i priznanja
Ističu se:[1]
- Nagrada SKOJ-a za glazbeni esej (1969.)
- Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1999.)
- Nagrada Ivan Lukačić (2000.)
- Nagrada Josip Andreis (2006.)
- Nagrada Grada Zadra (2012.)
- Nagrada Porin (2013.) za životno djelo