Erato

Simon Vouet: Erato, 17. stoljeće

Erato (grč. Ἐρατώ, Eratô) jedna je od devet Muza, Zeusova i Mnemozinina kći. Zaštitnica je lirike, posebice ljubavne, i himničnog pjesništva.

Etimologija

Eratino ime dolazi od grčke riječi Ἔρως, Erôs = "ljubav", dok je njezina izvedenica Ἐρατώ, Eratô, što znači "ljupka".

Karakteristike

Predstavljana je s lirom u ruci ili kitarom (koju je izumila) u ruci, a često je bila ovjenčana mirtom. Na glavi bi često imala vijenac od ruža. Prikazivali su je i dvije golubice koje su jele sjemenke na tlu. Često je prikazivana i kako drži zlatnu strijelu da bi podsjetila na eros, osjećaj koji sve nadahnjuje i ljubav koju šiti. Zbog toga ju je često pratio Eros.

Mitologija

Erato je imala jednog sina, Azana, čiji je otac bio Arkad, Kalistin sin.

Legenda govori da je izumila lirske pjesme - himne - bogovima, stoga je postala zaštitnicom takve lirike. Onima koji bi je slijedili podarila bi ljubav, a posebno je bila sklona ljubavnim pjesnicima.

Literatura

• Graves, Robert: Grčki mitovi, CID, Zagreb, 2003.
• Pauzanije: Opis Grčke

Vanjske poveznice

• Muza Erato u klasičnoj literaturi (engl.)
• Nimfa Erato u klasičnoj literaturi (engl.)