Enver Mehmedagić (Zagreb, 29. listopada 1929.) je hrvatski, talijanski i španjolski književnik.
Životopis
Otac Junus Mehmedagić mu je bio dužnosnik u NDH, guverner Hrvatske Državne Banke. U Zagrebu je pohađao pučku školu i gimnaziju do 5. razreda. Nakon što je NDH pala 1945. godine odnosno dolaskom komunista na vlast zabranjeno mu je daljnje školovanje. 1945. godine, Mehmedagić sa majkom pokušava prijeći granicu i pridružiti se ocu u progonstvu ali im ne uspijeva te provode nekoliko mjeseci u zatvorima u Ljubljani i Zagrebu.[1] Godine 1947. bijeg im uspijeva[1] i jer je Jugoslavija tražila izručenje dužnosnika NDH po Italiji, otišao je u Argentinu, gdje nastavlja školovanje. Gimnaziju završava u Buenos Airesu, zatim upisuje pravni fakultet i doktorira 1964. godine.[1]
U jednom je razdoblju obnašao dužnost u Izvršnom Vijeću Središnjeg Odbora bosansko-hercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u emigraciji. Član je Društva argentinskih književnika.
Godine 1969., doseljuje u Italiju, u Milano, gdje zatim radi u farmaceutskoj djelatnosti.[1]
Književno stvaralaštvo
Pisao je pjesme, političke članke i eseje. Surađivao je u svim hrvatskim emigrantskim i iseljeničkim časopisima i publikacijama. U njima je objavljivao svoje pjesme, članke i eseje. Ističe se časopis Republika Hrvatska te u listovima: Glasnik sv. Antuna (uređivao ga je pjesnik I. Lendić) i Hrvatska, a poslije surađuje i objavljuje u Danici, Hrvatskom glasu, Drini i Obrani.[1]
1954. godine počinje njegov književni rad. U Buenos Airesu je objavio zbirku pjesama na španjolskom jeziku Reflejos. Već 1957. godine Vinko Nikolić ga uvrštava u svoju antologiju hrvatskog iseljeničkog pjesništva.
Godine 1967. je u Madridu objavio višejezičnu zbirku pjesama Svjetla i sjene, na hrvatskom, talijanskom i španjolskom jeziku.
Djela
- Reflejos, zbirka pjesama na španjolskom, Buenos Aires, 1954.
- Svjetla i sjene, zbirka pjesama na hrvatskom, talijanskom i španjolskom, Madrid, 1967.
- En pos de si, (pjesme na španjolskom) Madrid 1970.