Encelad (prirodni satelit)

1. preusmjeri Predložak:Infookvir satelit

Enkelad ili Encelad (Enceladus), prirodni je Saturnov satelit koga je 1789. otkrio astronom William Herschel. Ime je vjerojatno dobio po gigantu Enkeladu iz starogrčke mitologije. Ovaj satelit ima i drugo ime, Saturn II. Unutarnji pravilni satelit s promjerom od 498,9 km i ophodnim periodom od 1 dana, 8 sati, 53 minute i 7 sekundi. Ima masu od 8.6·10¹⁹ kg.

Osnovni podaci

Prosječna gustoća Enkelada je 1,3 g/cm³. Raznim mjerenjima iz svemirske letljelice Cassini-Huygens utvrđeno je da je Enkelad načinjen većinom od leda, vode i možda male količine kamena i metala. Enkelad je jedno on najbjeljih tijela Sunčeva sustava jer njegova površina odbija gotovo 100% Sunčeve svjetlosti. Prosječna temperatura na Enkeladu iznosi -201 °C, dok u blizini aktivnog južnog pola pak iznosi toplijih -93 °C. Ima četiri tigrove pruge boje metvice. Od svih istaknutih pruga najveća i najistaknutija je Damascus Sulcus, s grebenima visokim i do 250 metara.

Zanimljivo područje

Na Enkeladu se nalazi zanimljivo područje koje je primjećeno 2005. Područje je specifično po tome što tamni djelovi izgledaju poput pjega na dalmatineru. Veličina tih pjega varira od par desetaka do više stotina metara. Vjeruje se kako se radi o tamnim izbočinama ledenog tla, nastalima pomicanjem leda u dubinu, a uz pjege tu su i procjepi.

Izvor E prstena

E prsten je drugi najudaljeniji Saturnov prsten. Proteže se od Mimasa pa sve do Titana. Matematički izračuni pokazali su da je prsten nestabilan, te da mu je životni vijek između 10 000 i 1 000 000 godina. To znači da se E prsten obnavlja jer inače ne bi mogao biti dugovječan. U 1980-ima se prvi put pretpostavilo da je Enkelad izvor E prstena. Tu je pretpostavku potvrdio Cassini-Huygens prilikom prva dva preleta 2005. godine. Enkelad stvara E prsten pomoću gejzira na južnom polu.

• 

  Prikaz E prstena i satelita od Mimasa do Reje. Encelad je u najsjajnijem dijelu E prstena kao njegov izvor

• 

  Snimka E prstena i Encelada u najsjajnijem dijelu, a vidi se i materijal što ga Encelad izbacuje

• 

  Enceladovi gejziri - usporedba snimki (a i c) s kompjuterskom simulacijom (b i d)

Podzemni globalni ocean i život

Globalni ocean

Postoji vrlo velika šansa za ocean vode ispod površine. Početkom 2006. NASA-ina letjelica Cassini snimila je, vjerojatno, tekuću vodu koja izbija iz gejzira na Enkeladu. To je dodatan dokaz oceana. Radarski podaci iz 2014. godine otkrili su rezervoar vode ispod južnog pola, dubine 10-ak km. Podaci iz 2015. su dokazali globalni ocean jer je izmjereno da se Enkelad na nekim mjestima titra više, a negdje manje.

Tragovi života

Postoje također određene šanse da život uspijeva na Enceladu, zbog oceana. Jedan od najbližih preleta Enceladu Cassini-Huygens napravila je 28. listopada 2015., na udaljenosti od samo 49 km, te je skupio instrumentima neke uzorke iz gejzira te ih analizirao. Na temelju tih podataka 2018. godine nađeni su tragovi organskih molekula težih od 200 atomskih jedinica, makar još nije poznato dolaze li s Enkelada ili s meteora. Prije toga je 2017. otkriven i vodik na Enceladu, te su nađeni tragovi i amonijaka, ugljikovog dioksida te metana.

Izvori

• Brown, Robert H.; et al. (2006). "Composition and Physical Properties of Enceladus' Surface". Science 311 (5766): 1425-1428. http://www.sciencemag.org/cgi/content/abstract/311/5766/1425 
• Castillo, Julie C.; D.L. Matson, T.V. Johnson, J.I. Lunine, T.B. McCord, C. Sotin, P.C. Thomas, and E.B. Turtle (2005). "26Al in the Saturnian System - New Interior Models for the Saturnian satellites". Eos Trans. AGU 82 (52): Fall Meet. Suppl.. Abstract P32A-01. http://www.agu.org/cgi-bin/SFgate/SFgate?language=English&verbose=0&listenv=table&application=fm05&convert=&converthl=&refinequery=&formintern=&formextern=&transquery=iapetus%20and%20sc%3dplanetary&_lines=&multiple=0&descriptor=%2fdata%2fepubs%2fwais%2findexes%2ffm05%2ffm05%7c422%7c4691%7c26Al%20in%20the%20Saturnian%20System%20-%20New%20Interior%20Models%20for%20the%20Saturnian%20satellites%7cHTML%7clocalhost:0%7c%2fdata%2fepubs%2fwais%2findexes%2ffm05%2ffm05%7c22458175%2022462866%20%2fdata2%2fepubs%2fwais%2fdata%2ffm05%2ffm05.txt 
• Castillo, J. C.; D.L. Matson, C. Sotin, T.V. Johnson, J.I. Lunine, and P.C. Thomas (2006). "A New Understanding of the Internal Evolution of Saturnian Icy Satellites from Cassini Observations". LPSC XXXVII. Abstract 2200. http://www.lpi.usra.edu/meetings/lpsc2006/pdf/2200.pdf 
• Dougherty, M. K.; K.K. Khurana, F.M. Neubauer, C.T. Russell, J. Saur, J.S. Leisner, and M. E. Burton (2006). "Identification of a Dynamic Atmosphere at Enceladus with the Cassini Magnetometer". Science 311 (5766): 1406-1409. http://www.sciencemag.org/cgi/content/abstract/311/5766/1406 
• Hansen, Candice J.; L. Esposito, A.I.F. Stewart, J. Conwell, A. Hendrix, W. Pryor, D. Shemansky, and R. West (2006). "Enceladus' Water Vapor Plume". Science 311 (5766): 1422-1425. http://www.sciencemag.org/cgi/content/abstract/311/5766/1422 
• Matson, D.L.; J.C. Castillo, C. Sotin, T.V. Johnson, J.I. Lunine, A.G. Davies, T.B. McCord, P.C. Thomas, and E.P. Turtle (2006). "Enceladus' Interior and Geysers - Possibility for Hydrothermal Geometry and N₂ Production". LPSC XXXVII. Abstract 2219. http://www.lpi.usra.edu/meetings/lpsc2006/pdf/2219.pdf 
• Pappalardo, R.T.; F. Nimmo (2006). "Diapir-Induced Reorientation of Enceladus". LPSC XXXVII. Abstract 2113. http://www.lpi.usra.edu/meetings/lpsc2006/pdf/2113.pdf 
• Porco, C.C.; et al. (2006). "Cassini Observes the Active South Pole of Enceladus". Science 311 (5766): 1393-1401. http://www.sciencemag.org/cgi/content/abstract/311/5766/1393 
• Rathbun, Julie A.; E. Turtle, P. Helfenstein, S. Squyres, P. Thomas, J. Veverka, T. Denk, G. Neukum, T. Roatsch, R. Wagner, J. Perry, D. Smith, T. Johnson, and C. Porco (2005). "Enceladus' global geology as seen by Cassini ISS". Eos Trans. AGU 82 (52): Fall Meet. Suppl.. Abstract P32A-03. http://www.agu.org/cgi-bin/SFgate/SFgate?&listenv=table&multiple=1&range=1&directget=1&application=fm05&database=%2Fdata%2Fepubs%2Fwais%2Findexes%2Ffm05%2Ffm05&maxhits=200&=%22P21F-03%22 
• Rothery, David A. (1999). Satellites of the Outer Planets: Worlds in their own right. Oxford University Press. ISBN 0-19-512555-X 
• Spahn, Frank; et al. (2006). "Cassini Dust Measurements at Enceladus and Implications for the Origin of the E Ring". Science 311 (5766): 1416-1418. http://www.sciencemag.org/cgi/content/abstract/311/5766/1416 
• Spencer, J. R.; et al. (2006). "Cassini Encounters Enceladus: Background and the Discovery of a South Polar Hot Spot". Science 311 (5766): 1401-1405. http://www.sciencemag.org/cgi/content/abstract/311/5766/1401 
• Turtle, Elizabeth et al. Enceladus, Curiouser and Curiouser: Observations by Cassini's Imaging Science Subsystem. Cassini CHARM Telecon. 28 April 2005. (Adobe Acrobat file).
• Verbiscer, Anne; R. C. French, C. A. McGhee (2005). "The opposition surge of Enceladus: HST observations 338-1022 nm". Icarus 173: 66-83. DOI:10.1016/j.icarus.2004.05.001. http://adsabs.harvard.edu/cgi-bin/nph-bib_query?bibcode=2005Icar..173...66V&db_key=AST&high=41dad60a2f28280 
• Waite Jr., J. Hunter; et al. (2006). "Cassini Ion and Neutral Mass Spectrometer: Enceladus Plume Composition and Structure". Science 311 (5766): 1419-1422. http://www.sciencemag.org/cgi/content/abstract/311/5766/1419 

Vanjske poveznice

• Astronomska sekcija Fizikalnog društva Split - Encelad, saturnov satelit
• NASA - letjelica Cassini snimila vodu na Enceladusu