Emil-Stjepan Čondrić (Ograjina, Želeće, župa Žepče, 25. kolovoza ili 28. 1918. - planina Zvijezda kraj Vareša, između 8. i 10. kolovoza 1945.), mučenik kršćanske vjere, žrtva partizanskog zločina [1] Imao brata blizanca, također svećenika Ivana, kojega je JNA osudila na smrt i strijeljala. Treći brat dugo je još bio svećenik i poslije rata služio na mnogim mjestima.[2]
Životopis
Rodio se 28. kolovoza 1918. u Ograjini kao treće od jedanaestero djece u obitelji. Bijaše prepoznatljiv po pramenu bijele kose što je izrastao nakon opekline koju je nespretno zadobio. Završivši sjemenište U Travniku 1938. godine završio sjemenište i potom odlazi na studij bogoslovije u Sarajevo. 29. lipnja 1942. godine zaređen je za a svećenika Vrhbosanske nadbiskupije i već 5. srpnja slavio je mladu misu u Žepču. Duhovnički put započeo kao kapelan u Modriči. U Morančanima kod Tuzle bio je kapelan župniku Starčeviću u (12. rujna 1943.). Dolaskom partizana počinje agonija. Zatvorili su župnika Starčevića a Emilu zaprijetili istom sudbinom. Čondrić je pobjegao u šumu i dugo mu se nije znala sudbina i malo je ljudi znalo njegovu sudbinu. Prije nego što je nestao, dao je jednom čovjeku ceduljicu s porukom da je "morao otići".[1] Iz Morančana je izveden na prijevaru, prema drugoj verziji bježali su od progonitelja a netko iz Morančana ili sa Husina dojavio je progoniteljima kamo su pošli. Vlč. Emili i dvije časne iz Morančana išli su s vodičem prema Vijaci i planini Zvijezdi, a putem su im se pridružili još neki ljudi. Prije likvidacije dva je dana služio misu u nekoj kolibi – pećini. Tjedan dana prije Velike Gospe knojevci, odnosno partizani sustigli su ih, odveli u Brgule i strijeljali. Seljani su ih pokopali i dugo poslije Drugog svjetskog rata ograđivali su njihov zajednički grob, sve do velikosrpske agresije i poslije hrvatsko-bošnjačkog sukoba, kada su se stanovnici iz Brgula kod Vareša većinom raselili i onda se izgubio trag grobištu vlč. Emila i ostalih. Prema jednoj verziji, rodbina je jednu od te strijeljane skupine iskopala iz zajedničkog grobišta i pokopala na mjesnom groblju u Przićima.[2]
Slučajem je njegov brat boraveći u Carevoj Ćupriji susreo tog čovjeka koji je bio u skupini koja je onda bježala iz Tuzle. Rodbina je tek 1950. godine doznala da je Emil Čondrić uopće nestao, pa je jer nije znala grobno mjesto, njegov su brevijar i sliku Srca Isusova pokopali u grob njegove majke. Tek su od fra Joze Filipovića doznali da je Emil zakopan u Brgulama iznad Vareša. Fra Emila su partizani (KNOJ) zajedno sa sedam njegovih župljana ubili bez svjedoka i bez suda na planini Zvijezdi kraj Vareša između 8. i 10. kolovoza 1945. godine. [1] Nema nikakve potvrde za to da je vlč. Emil Čondrić bio za nešto optužen ili počinitelj kakva zlodjela. Jedina i najveća Čondrićeva krivna bila je ta što je bio Hrvat, katolik, mladi svećenik, sve ono što genocidna jugoslavenska država nije htjela.[2] 10. kolovoza 2017. prvi je put održana sveta misa zadušnica za vlč. Emila Stjepana Čondrića i sumučenika u župnoj crkvi sv. Jurja u Morančanima.[3]
Ostalo
Svećenik, misionar, predavač i odgojitelj Luka Lučić izjavio je da je prvi put poželio biti svećenikom kad je u crkvi vidio Emila Čondrića.[4]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Župa sv. Ante Žepče Duhovna zvanja (pristupljeno 29. kolovoza 2017.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Komunistickizlocini.net Vedran P.: Likvidacija kapelana u Morančanima velečasnog Emila Čondrića, dvije sestre, trudnice Barbare Likić i još nekolicine civila 18. lipnja 2016. (pristupljeno 29. kolovoza 2017.)
- ↑ Glas Hrvata Županije Soli _ Facebook Večeras je održana po prvi put misa zadušnica za vlč. Emila Stjepana Čondrića i sumučenike (pristupljeno 29. kolovoza 2017.)
- ↑ Nedjelja, Portal Katoličkog tjednika Piše: Lidija Pavlović-Grgić: Luka Lučić: svećenik koji je na svećenički put izveo 150 mladića, 29. srpnja 2017. (pristupljeno 24. srpnja 2018.)