Elendil je lik iz izmišljenog svijeta J.R.R. Tolkiena.
Elendil je rođen 3119. godine Drugog doba, sin je Amandila, zadnji gospodar Andunie koja se nalazi u Númenoru. Njegova loza potječe od Earendila i Elwing, ali nije dio kraljevske Numenorske loze. Nakon što je Sauron zaveo većinu Numenorejaca i okrenuo ih protiv Valara, Elendil je postao vođa vjernih Numenorejaca koji su bili prijatelji s Valarima. Uspio je izbjeći potop Numenora te je sa sobom poveo svoje sinove Isildura i Anariona u Međuzemlje. Sa sobom su ponijeli palantire i mladicu Nimlotha, bijelog drveta Númenora. U Međuzemlju su 3320. Drugog doba osnovali Arnor na sjeveru i Gondor na jugu. Kada je stigao u Međuzemlje, Elendil je na kvendijskom izrekao:
| “ | Et Eärello Endorenna utúlien. Sinome maruvan ar Hildinyar tenn' Ambar-metta. | ” |
—Autor, J.R.R. Tolkien | ||
,što znači "Dođoh iz velikog mora u Međuzemlje. Na ovom ću mjestu prebivati ja i moji nasljednici dok je svijeta i vijeka." Njegov nasljednik (nakon četrdeset generacija) Aragorn izrekao je iste riječi na svojoj krunidbi početkom Četvrtog doba. Elendil je živio u Annuminasu. S vremenom, Sauron se ponovno vratio u Mordor i 3428. godine napao je Minas Ithil. Isildur je pobjegao na sjever prema svome ocu dok je Anarion ostao u obrani Gondora. Godine 3434. Elendil i Gil-galad osnovali su Posljednji savez, savez Vilenjaka i Ljudi koji je napao Saurona. Sedam godina opsjedali su Barad-dur te je Sauron bio prisiljen izaći iz kule i oduprijeti se. Ubio je Gil-galada pa onda i Elendila, no Isildur je Sauronu osjekao prst i s njega uzeo Jedinstveni Prsten. Elendil je bio poznat kao snažan ratnik i mudar kralj, heroj među Dunedainima. Bio je općepoznat kao Elendil Visoki jer je bio za gotovo pola 'range' viši od čovječje visine, tj. visok 2,4 metra.[1] Isildur je sagradio grob za svoga oca na vrhu Halifiriena i to se mjesto od tada počelo nazivati i Brdom strahopoštovanja. Aragorn je kao nasljednik Elendila obnovio Arnor i ujedinio ga s Gondorom.
Izvori
- ↑ Tolkien, J.R.R., Nedovršene pripovijesti, 1. izd., Algoritam, Zagreb, 2005., ISBN 953-220-205-6, str. 323.
Vanjske poveznice
| ||||||||||||||||||||