Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Elektromagnetski vibrator

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Datoteka:Prenosilo 20.png
Elektromagnetni vibrator: 1. elektromagnet, 2. kotva, 3. opruga, 4. pričvrsni okvir, 5. dodatni okvir.
Zavojno vibracijsko prenosilo za dobavu plastičnim iglicama.
Datoteka:Prenosilo 21.png
Zavojno vibracijsko prenosilo: a) pogonski mehanizam, b) zavojni žlijeb.

Elektromagnetski vibrator pričvršćuje se na žlijeb prenosila preko pričvrsnog okvira na kojemu je elektromagnet (to sve spada u korisnu masu). Kotva magneta s mogućim dodatnim utezima prestavlja protumasu (slobodnu stranu) koja je preko prednapregnutih tlačnih opruga (akumulacijskih opruga) povezana s korisnom masom. S obzirom na žlijeb podržavan oprugama i ugrađene akumulacijske opruge u elektromagnetski vibrator tu se radi o sustavu dviju masa, ali s veoma malenom protumasom. Nedostatak je takvih pogonskih mehanizama što imaju veoma male amplitude žlijeba (od 0,05 do 2 mm), a pri kolebanju električnog napona u električnoj mreži dobava je nejednolika. Budući da magnetna sila oscilira s dvostrukom frekvencijom mreže, to će prenosilo priključeno na mrežu frekvencije 50 Hz raditi sa 6 000 kolebanja u minuti. Uključivanjem električnog ventila može se postići i 3 000 kolebanja u minuti. Najveći uspon, odnosno pad prenosila s elektromagnetskim pogonom iznosi od 15 do 20°, a duljine žlijeba od 0,1 do 5 m (najviše do 10 m). Brzina je kretanja materijala od 0,01 do 0,20 m/s.

Vibracijska prenosila prikladna su za sve neljepljive i za veoma abrazivne materijale. U području srednjih dobava (do oko 200 t/h) i srednjih duljina prijenosa (do oko 50 m) vibracijska prenosila se sve više upotrebljavaju zbog slijedećih dobrih svojstava: neznatno se habaju (troše), gotovo ne trebaju nikakvo održavanje, pogonska snaga je malena, a mogućnost podešavanja (reguliranja) dobre. Budući da se unutrašnje stijenke žlijeba mogu zaštititi različitim presvlakama, vibracijska su prenosila prikladna i za agresivne i vruće materijale, a mogu služiti i za provođenje nekih tehnoloških operacija (prosijavanje, ohlađivanje i slično). Potrebna pogonska snaga nešto je veća nego za trakasta prenosila, ali je manja nego za pužna prenosila. Velike se dobave (do 1 000 t/h) postižu njihovom upotrebom kao dodavača smještenih na izlazu iz bunkera. Elektromagnetska vibracijska prenosila pogodna su za doziranje materijala, jer im se stalno mogu stalno podešavati amplitude i jer se nakon obustave pogona trenutno zaustavlja dobava.

Zavojno vibracijsko prenosilo

Zavojna vibracijska prenosila upotrebljavaju se za okomito prenošenje materijala do visine od 3 do 8 metara. Za veće visine nisu prikladni. Promjer iznosi od 120 do 1 000 mm, a najveća dobava 20 t/h. Ona slobodno vibriraju oslonjena na opruge, a pokreću ih dva centrifugalna uzbudnika međusobno pomaknuta za 180°. Rjeđi je pogon pomoću elektromagnetskog vibratora, jer su tada manje i najveće visine prijenosa materijala (3 m) i najveća dobava (5 t/h). Takva se prenosila upotrebljavaju i kao uređaji za dopremu materijala strojevima. [1]

Izvori

  1. "Tehnička enciklopedija" (Prenosila i dizala), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.