Eksperiment s malim Albertom

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Datoteka:Little Albert experiment (1920).webm Eksperiment s malim Albertom je psihološki eksperiment proveden 1920. godine s ciljem dokazivanja hipoteze o klasičnom uvjetovanju. Pokrenuo ga je istraživač John B. Watson s asistenticom Rosalie Rayner na sveučilištu Johns Hopkins. Dijete koje je u psihološku literaturu ušlo pod imenom Albert bilo je staro devet mjeseci kad je eksperiment započeo. Poput ostale male djece nije se bojao životinja, štoviše, zabavljala ga je igra s njima. Tijekom eksperimenta Albert je posegnuo za malim bijelim mišem, a Watson je proizveo snažni iznenadni zvuk udarcem o gong. Buka je predstavljala neuvjetovani podražaj, a strah djeteta neuvjetovanu reakciju. Ponavljanjem tog postupka i uparivanjem neuvjetovanog (buka) s uvjetovanim (miš) podražajem, Watson je kod djeteta izazvao uvjetovanu reakciju straha na samu pojavu miša, što je dokaz klasičnom uvjetovanju. Međutim, neočekivano se dokazao i još jedan psihološki fenomen, tzv. generalizacija podražaja - Albert se kasnije počeo bojati i bijelih zečeva, pa čak i bijele brade djeda mraza. Na sve slične podražaje reagirao je plačem. Etička opravdanost ovog pokusa je upitna.